Župnik Pomera i Premanture don Antun Nižetić na svojem se YouTube kanalu osvrnuo na evanđelje četvrte korizmene nedjelje dodavši u prispodobu o milosrdnom ocu i izgubljenom sinu sestru i kćer koja je jedina među djecom živjela i postupala ispravno jer nije živjela sama za sebe

Župnik Pomera i Premanture, don Antun Nižetić na svojim je društvenim mrežama podijelio promišljanje u kojem piše o važnosti molitva poručujući da postojana molitva zbližava um i srce čisteći ih nakon čega dolazi do preobrazbe čovjekovih duše, duha i tijela.

Župnik Pomera i Premanture, don Antun Nižetić na svojim je društvenim mrežama podijelio objavu u kojoj je progovorio o poniženju i pojasnio što nama danas govori činjenica da je Krist ponizio samog sebe. U nastavku prenosimo objavu don Antuna Nižetića.

Sve činimo da nas ljudi vide. Sada možemo dodati: sve činimo da nas kamere uhvate u kadar. I tako se raspadamo. Ispražnjuje se naš unutarnji čovjek i ostajemo prazna ljuska. Prepušteni smo na milost i nemilost ljudskom kockanju. Igri slučaja. Rijeci prevladavajućega mišljenja. Snazi dojmova. Nemamo više nikakvu otpornost na vatru kojom nas moć društva spaljuje.

Svako neko vrijeme izbije strašan rat i ta se nagomilana perplexitas ispuše. Međutim, ne briše se. Ona se briše dubokim kajanjem, popravljanjem nepravde, strpljivim podnošenjem posljedica grijeha i žarkom ljubavlju. Ohrabruju nas toliki raskajani grešnici kojima je život bio zamršen do ludila, a sad su u Miru koji ih nosi iznad kaosa njihove prošlosti.

Čini nam se tada kao da smo čitavi u crvenoj zoni i da su svi putovi zatvoreni. Tada nas počinje zahvaćati duboki očaj. Razumom više ne vladamo, a utjehu nam više ništa ne pruža. Naš Cesarić pjeva: Rakije, rakije ovamo, jer utjehe nema u vodi! Mi možemo ove stihove izokrenuti na ovaj način: Vode, vode Duha Svetoga, ovamo, jer utjehe nema u rakiji!

Zanimljiva je veza između osjećaja čarobnosti i kreposti umjerenosti. Svako pretjerivanje skida čaroliju s osoba i stvari. Nutarnja urednost i čistoća omogućuje nam gledanje Boga. Blago čistima srcem, oni će Boga gledati. Oni će vidjeti Boga u svemu i svima. A Bog daje da je sve živo. Lijepo. Dobro. Slatko. Čarobno.

"U životu ćemo se izgubiti, ako od sreće usput napravimo sreću cilja. O toj čudnoj karakteristici sreće usput govorio je i austrijski neurolog i psihijatar Viktor E. Frankl koji je preživio koncentracijski logor. On kaže da sreća bježi od onoga tko je direktno traži, od onoga tko od sreće napravi cilj. Kaže da se sretan može biti samo usput", poručuje don Antun Nižetić.

"Nestanak radosti je ujedno i nestanak života. A život umire s grijehom! Sv. Pavao piše: Grijeh rađa smrt! Napravimo sada logičan zaključak: Ne može izgubiti vjeru tko ne napravi smrtni grijeh. Grijeh ubija život, a time nestaju vjera i radost. Teško je naći čovjeka koji je izgubio vjeru, a da prije toga nije počinio smrtni grijeh!", piše don Antun Nižetić u svojem promišljanju o radosti.

Primiti Ga ili ne primiti? - pitanje je sad! Slušati što mi On govori, ili zatvoriti uši? Priznati da nemam ljubavi i da mi treba Spasitelj ili ne priznati? Opravdavati se ili tražiti besplatno oproštenje? Tražiti ga pomoć, ili ne tražiti? Moliti ili ne moliti? Iskreno se ispovjediti ili proglasiti to zastarjelim?