Korizma se vrlo brzo može pretvoriti u činjenje previše stvari ili uopće ništa. Đavao želi da se ili utopimo u pokorama ili da se odmah osjetimo obeshrabreni i odustanemo. Stvar je u tome da bi korizma trebala biti o Bogu, a ne o našim aktivnostima, koliko god one bile dobronamjerne.

Na ovom osamljenom, ukletom mjestu, Gospodin se suočio s napadima Božjeg neprijatelja kojima su podlegla sva druga ljudska bića.

Jedan od Sotoninih primarnih ciljeva je optužiti nas, izlažući pred nas sve naše grijehe u nadi da ćemo potonuti dublje u očaj. Učinimo sve što možemo da se maknemo od Sotoninih optužbi i predamo se u naručje puno ljubavi našeg Milosrdnog Oca.

U nastavku donosimo objašnjenje sv. Ivana Zlatoustog zašto postajemo strašni đavlu nakon što primimo svetu pričest.

Kršćani imaju svakodnevne duhovne borbe. Već nas Biblija uči da je naš život na zemlji neprestana bitka protiv zloga i preporučuje da uvijek budemo pripravni oduprijeti se zlu.

"Što se događa s nama kršćanima? Nama se događa upravo kiselo ustajanje iz kreveta. Kao da smo izgubili radost. Ne da nam se pokrenuti. Stalno smo umorni, čak i nakon odmora. Sjedimo kiseli u klupama, čekajući kraj mise. Nema radosti niti u svećenicima, niti u vjernicima. Tko nam krade radost? Đavao krade radost koju Bog sije u tvome srcu (Mt 13, 18-23). Đavao ti želi ukrasti najdragocjeniji biser, perlu – Božju riječ koja je obilato posijana. Đavao želi ukrasti ono što tebi pripada, tvoje spasenje."