Danas kronično patimo od nestalnosti i draže su nam brze i lake promjene, koje zapravo ne donose promjenu.

Bog nema sposobnost umaranja od tvojih padova, to je tvoja karakteristika, koja te treba potaknuti da radiš na sebi, a On te čeka raširenih ruku poput milosrdnog oca, ne sjećajući se da je jučer išta bilo krivo kod tebe, samo ako znadeš reći: kajem se, oprosti, molim te i hvala ti.

Danas budi radostan vjernik i u društvu vjernika biraj one koji se raduju, jer znak je to Njegove prisutnosti među vama, prisutnosti Duha Božjega. Kako veli apostol Petar: „Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva“. (1Pet 4,14)

Dapače, jedno je tražiti nešto od Boga kada smo usmjereni samo na sebe i svoje potrebe, a nešto je sasvim drugo tražiti od Boga određenu milost u povjerenju da kako god Bog učini i odluči to mora za nas biti dobro i plodonosno.

Iščekujem, piše u vjerovanju, a ne, strepim kad će doći. Kad god došlo dobro došlo i u dobrom duhu i raspoloženju neka nas snađe. Vjerujem da je to sve lako izgovoriti, staviti na papir, ali da je ljudsko vjerovanje posve krhko i nejako o tome i sam Isus veli: Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji? (Lk 18,8b)