Dapače, jedno je tražiti nešto od Boga kada smo usmjereni samo na sebe i svoje potrebe, a nešto je sasvim drugo tražiti od Boga određenu milost u povjerenju da kako god Bog učini i odluči to mora za nas biti dobro i plodonosno.
Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ za slušatelje Radiopostaje Mir Međugorje pripremio je brat Marinko Klaić. U nastavku prenosimo njegovo promišljanje.
Pomoli se za mene
Nas redovnike ljudi često zamole za zagovornu molitvu i to je po sebi logično. Nije drugačije niti s laicima koji se trude ozbiljnije živjeti svoj duhovni život. Zadaća nam je zagovarati svijet pred Licem Božjim, moliti jedni za druge, jer smo odabrali život koji već ovdje na zemlji naviješta buduću slavu koja nas čeka na nebesima. No, te molitve su rijetko uslišane onako kako smo ih sami formulirali i vjerojatno onako kako ljudi to od nas traže, i to je sasvim u redu s obzirom da je Bog taj koji i prije nas zna što nam je potrebno kako Isus veli u Matejevu evanđelju. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. (Mt 6,8) Sveti učitelji molitve gotovo jednoglasno nas uče, kao i sam Gospodin, da je u svakoj molitvi važno ostaviti mjesta za onaj zaziv iz Očenaša: Budi volja tvoja. Sveti Charles de Foucoul veli: Bog ponekad koristi i suprotne vjetrove da bi nas doveo u luku.
Zadaća nam je zagovarati svijet pred Licem Božjim, moliti jedni za druge, jer smo odabrali život koji već ovdje na zemlji naviješta buduću slavu koja nas čeka na nebesima.
Neuslišane molitve stoga ne bi trebali smatrati neuslišanima već uslišanima na drugačiji način. U njima je neizmjerno važno povjerenje u Božju dobrotu, koja prije ili kasnije sve izvodi na dobro. A kada molitelj u svom duhovnom životu i dođe do tog stupnja potpunog povjerenja u Boga, sasvim mu je svejedno je li mu koja molitva uslišana ovako ili onako. On prije svega cijeni mogućnost i milost da može u svakoj potrebi stati pred Gospodina, biti s njim u molitvi i zajedništvu, a Bog će se i tako pobrinuti za ono što nam je potrebno. Do takvog pouzdanja treba rasti i razvijati svoj odnos s Bogom. To ne znači da ga ne trebamo više moliti za neku konkretnu milost, zdravlje, posao, rješenje problema u obitelji i sl. Dapače, jedno je tražiti nešto od Boga kada smo usmjereni samo na sebe i svoje potrebe, a nešto je sasvim drugo tražiti od Boga određenu milost u povjerenju da kako god Bog učini i odluči to mora za nas biti dobro i plodonosno. Kako veli sv. Pavao: Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. (Rim 8,28).