Na blagdan Božića Bog se pojavljuje kao malo djetešce široko raširenih ručica. A tko može odbiti poziv preslatkog malog djeteta? Dok se pripremamo za Božić, preuzmimo inicijativu i velikodušno odgovorimo na Božju ljubav, otrčimo ususret Bogu i dopustimo Mu neka nas zagrli. Pastiri i sveti magi otišli su ususret Gospodinu - ne bismo li i mi trebali?

Pročitajte prekrasnu pjesmu fra Mate Bašića posvećenu malom djetetu Isusu koji se želi roditi u našim srcima, odnosima, obiteljima...

"Kršćanska radost je dubina duše koja je u miru s Bogom i koja je otvorena za istinske vrijednosti – ljubav, radost, mir Božji. Možemo izvana doživljavati nevolje, muke i tragedije, a da u dubini duše imamo mir i radost, znajući da Bog u svojim rukama ima našu sudbinu", istaknuo je u HKR-ovoj emisiji "Bolna točka" u ponedjeljak 21. prosinca isusovac Mijo Nikić, svećenik i psiholog.

Kakvo je to pitanje? Neki će pomisliti da je promašeno ili glupo. Nedavno, na televiziji gledam prilog o adventskom ugođaju u gradu u kojem jedna mlada djevojka kaže da Božića ove godine nema. Mislila je vjerojatno na ono izvanjsko slavljenje Božića u velikim gužvama, kupovanju, blještavilu i šušuru koji to prati. Ali, reći da Božića nema, da Boga nema? Što je za nju Božić? Ili, još bolje, tko je za nju Božić? Ona se to vjerojatno nikada nije zapitala.

Božić je izvor ljubavi i mira, nade i povjerenja. Bog se rodio među nama kao maleno siromašno dijete, prepun ljubavi za nas.

Na Badnjak iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. prof. dr. sc. Stjepana Radića, svećenika te mjesne Crkve i profesora na KBF-u u Đakovu, a koji vrši i službu rektora Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Vlč. Radić, između ostalog, ističe: "Crkva je namjerno uvela misu polnoćku upravo iz razloga da bi pokazala tu stvarnost sudbonosnog prijelaza za čovječanstvo općenito, ali i za svakog čovjeka posebno, te da bismo svega toga postali svjesni."

Svake godine župljani hrvatske župe sv. Franje Asiškog u Windsoru, Ontario, Kanada radosno uređuju svoju crkvu za Isusov rođendan.

U predvečerje 24. prosinca 1818. godine otac Joseph Mohr, upravitelj crkve svetog Nikole u austrijskom mjestašcu Oberndorfu, hitio je u obližnje mjesto prijatelju glazbeniku Franzu Gruberu s molbom da uglazbi njegovu pjesmu koja bi se trebala izvesti iste noći na polnoćki u njihovoj crkvi. Nakon napornog putovanja kroz visok snijeg i prelijepu zvjezdanu noć, otac Mohr se kratko odmorio kod prijatelja. Odjednom se trgnuo, jer su kroza san do njega iz obližnje sobe dopirali zvuci s Gruberove gitare. Tog trenutka je rođena "Tiha noć".

Oca jedanaestero djece Sašu Petkovića HKR-ova emisija "Kava s Doricom" potaknula je da uputi pismo našoj Dorici i otkrije joj svoju muku koja se sastoji u tome kako se djeci govori da pišu pisma Djedu Mrazu ili Djedu Božićnjaku, a Isusa se zanemaruje. No ipak je optimističan i poručuje: "Čini mi se da je najvažnije što ja mogu dati svojoj djeci: prenijeti im vjeru. Vjeru u Isusa Krista - Sina Božjega koje je došao (i dolazi) dati im Život. A u ovom današnjem svijetu ne manjka protivnika vjere i načina na koje nam oni žele uzeti vjeru i nama i našoj djeci."

Tijekom blagdana veselje se može širiti i čestitkom: "Sretan Božić!". Bez obzira živite li u kozmopolitskom gradu, imate li virtualne prijatelje iz različitih dijelova svijeta ili pak volite li jezike, doznajte kako na različitim jezicima možete širiti radost tijekom blagdana.