Sv. Azelija Martin zna da se ne treba previše brinuti – uvidjela je kako za to nema vremena jer je to beskorisno potrošeno vrijeme. Ne znamo ni što će biti za nekoliko minuta, a kako bismo onda znali što će biti sutra ili za godinu ili dvije. Život je uvijek nov i uvijek iznenađenje. Treba mu se prepustiti, stavljajući se u ruke Onoga tko nas neizmjerno ljubi.

Vjerujemo li ovo: da je Bog Otac koji nam želi dobro i kada sve izgleda loše? Ako dosad nisi to vjerovao, odsada počni. I reci: „Oče, prihvaćam sve što dolazi iz Tvoje ruke. Budi volja Tvoja!“

Ni mi često puta ne razumijemo zašto nam se događaju teške i bolne situacije. Zašto sve ide ukrivo, a dajemo sve od sebe da bude suprotno. Ne smijemo ni mi zaboraviti da u svijetu nismo da živimo vječno te da ćemo tek u Nebu uživati bez sjene i boli i gubitaka.

Strpljenje, trpljenje. Te dvije stvarnosti idu jedna uz drugu, strpljenje i trpljenje. Trpljenje je neizostavni dio našeg života. Ono nas prati od našeg prvog udaha, a često je prisutno i na zadnjem izdahu. Nema čovjeka koji nešto ili nekoga ne trpi.

Ako iskreno stanemo pred Boga i pred sebe, vidjet ćemo da brigom apsolutno ništa ne možemo promijeniti, osim možda dobiti čir na želucu. Briga ne čini, ona jede, ona uzima mir, ona otupljuje prosudbu i oslabljuje volju za djelovanjem.

„O moj Bože, Presveto Trojstvo! Želim te ljubiti i širiti ljubav prema tebi, raditi za proslavu Svete Crkve spašavajući duše koje su na zemlji i oslobađajući one koje trpe u čistilištu. Želim savršeno ispuniti tvoju volju i postići stupanj slave koju si mi pripravio u svom kraljevstvu...“, zapisala je u činu prikazanja sv. Mala Terezija.

Svjesna svojih slabosti i malih snaga za vršenje velikih djela kreposti, ali i želje da „bude velika sveticaˮ, sv. Mala Terezija kreće na put velike svetosti na sasvim novi način – putem malih žrtava napravljenih s puno ljubavi.

„Međutim, uvijek osjećam isto smiono pouzdanje da ću postati velikom sveticom jer ne računam na svoje zasluge, kojih uopće nemam, nego se uzdam u Onoga koji je sama Krepost i Svetostˮ, piše sv. Mala Terezija.

Život sv. Terezije od Djeteta Isus i Svetoga Lica u Karmelu postaje slika skrovitog i jednostavnog života svetog Josipa u Nazaretu. Život u prisutnosti Blažene Djevice Marije i Isusa, marljivi rad, šutnja, osluškivanje Božjih poticaja, siromaštvo duha, poniznost, spremnost na žrtvu i potpuno pouzdanje u Boga, i sve to samo iz ljubavi prema Gospodinu.

Sjećanje na „divni osmijeh Blažene Djeviceˮ nikada nije nestalo, a duboka odanost i ljubav samo su rasli. U Blaženoj Djevici sv. Mala Terezija je gledala prije svega Majku, uzor skrivene svetosti i evanđeoske jednostavnosti.