Svatko ima svoje strahove. Trebamo svome strahu otkriti ime. Moramo iskoristiti priliku čim se pojavi i suočiti se sa svojim strahom. Svakom strahu treba reći ime pogledati ravno u oči reći ja sam te se nekada bojao.

U mom vrtu se nalazi jedna posebno otporna, frustrirajuća i, usuđujem se čak reći, zlonamjerna trava. Ovaj sam korov nazvao Levijatanom zbog načina na koji širi svoje male pipke posvuda, bez obzira koliko puta izvadim izdanke. Ta mi je pomisao navela da se malo dublje zapitam o vlastitoj duši. Što je moj Levijatan, korijenska slabost, povrijeđenost ili pobuna koja je tako duboko zaglavljena u mom srcu i duši da se gotovo čini dijelom mene?

"Međutim, život je borba koja se sastoji od uspjeha i neuspjeha. Tako je i u duhovnome životu. Pogubno bi bilo ako bismo ostali živjeti samo u neuspjesima. Krist nam je donio svjetlo koje nam pokazuje da nismo gubitnici, već ako idemo s njime postajemo pobjednici nad bitkom koja se vodi", piše vlč. Mario Žigman, studentski kapelan u Osijeku.

"Kada molimo za neku milost, moramo biti spremni na borbu u molitvi. Mi ponekad molimo milost koja nam je potrebna, ali to tražimo nekako bezvoljno, bez borbe, a tako se ne moli za ozbiljne stvari", rekao je papa Franjo u katehezi na općoj audijenciji u srijedu 12. svibnja održanoj u dvorištu svetoga Damaza gdje se nakon dužeg vremena ponovno održavaju opće audijencije.

Kako prepoznati znakove duhovnog napada?

U duhovnoj smo borbi za svoju dušu i trebamo se "obući u Božji oklop. Sveti Pavao je u svom pismu Efežanima napisao: „Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate.“ Evo popisa 7 moćnih oružja za duhovnu borbu koje nas Crkva potiče na upotrebu.

"Nisam razumjela prijatelja koji mi je prošlo ljeto rekao - shvatit ćeš tek na kraju - ljepota svega uvijek je u putovanju, a ne u konačnom cilju. Bio je u pravu! Nije uopće bilo stvar viška kilograma, bilo je stvar promjene stava i postavki u glavi. Putovanje je ono koje je konačna i najveća nagrada, koja stoji iza svega ovoga", promišljanje je Natalije Levak, magistrice religiozne pedagogije i katehetike koja na svoj život gleda očima uprtim u Nebo, puna zahvalnosti dragom Bogu (Šefu), a onda i roditeljima i svima koji su joj pomogli prebroditi teško razdoblje života koje je bilo obilježeno bolešću, ali i borbom za goli život. Donosimo drugi dio njezinog svjedočanstva.