Kad se razboliš udruži svoju bol s Isusovom patnjom
Kad se razbolimo sasvim je prirodno da se potužimo na svoju bol. Razboljeti se nije ugodno i spremni smo učiniti sve što je u našoj moći da izbjegnemo bol. Kako to učiniti?
Kad se razbolimo sasvim je prirodno da se potužimo na svoju bol. Razboljeti se nije ugodno i spremni smo učiniti sve što je u našoj moći da izbjegnemo bol. Kako to učiniti?
Alison Davis je osoba koja je proživjela bol, tugu, patnju, pa i želju za prekidom života, ali je spas pronašla u vjeri te je tijekom svoga života bila primjer svega što je navedeno u pismu Kongregacije za nauk vjere "Samaritanus bonus”, objavljenom u utorak 22. rujna, a u kojem se ističe da su eutanazija i potpomognuto samoubojstvo i dalje etički zabranjeni.
"Veliko hvala svim doktorima, medicinskim sestrama i osoblju koji su bili uz mene cijelo vrijeme, te svim dobrim ljudima koji su pružali potporu u teškim trenucima", poruka je danas osamnaestogodišnjeg Marka Radovića iz Zadra koji je zahvaljujući donoru koštane srži - svojoj četiri godine mlađoj sestri Ivani - pobijedio leukemiju. Redakciji Hrvatske katoličke mreže javila se njihova majka Suzana Radović koja je izrazila želju javno posvjedočiti na svoj način kako su sve to prošli i što je dobri Bog pokazao i očitovao u njihovoj obiteljskoj borbi s ovom opakom bolešću.
"U vremenima katastrofa ne tražim Boga koji se kao srditi redatelj skriva iza bine ovoga svijeta, nego ga prihvaćam kao izvor snage, koja djeluje u onima koji u takvim situacijama pokazuju solidarnu i samožrtvujuću ljubav – da, i u onima koji za to nemaju nikakvih 'religioznih motiva'. Bog je ponizna i diskretna ljubav", napisao je među ostalim Tomáš Halík, profesor sociologije na Karlovu Sveučilištu u Pragu, predsjednik je Češke kršćanske Akademije i župnik studentske župe u Pragu, u tekstu "Kršćanstvo u vremenima bolesti".
"Ovaj svijet prolazi kao što voda prolazi kroz naše prste. Sve ovdje brzo prolazi. 'Tempus breve est', kaže Duh Sveti. Tako je malo vremena za ljubav! Prenesite to onima koji su bolesni", potiče sveti Josemaría Escrivá.
"Samo Bog zna koliko je ljudi pronašlo pomoć u mojim pripravcima i receptima. Tijekom ljetnih mjeseci skupljaju se ljudi sa svih strana svijeta. Dolaze kako bih im pripremila napitke za razne bolesti, teške bolesti i rane na tijelu", s poniznošću je rekla sestra Ljubica, poznata "ljekaruša" koja desetljećima pomaže ljudima sa svih strana svijeta.
Ako ste u potrazi za inspirativnom porukom ili primjerom iz nečijeg života, onda pogledajte ovaj trominutni video o djevojci s epilepsijom koja trčanjem svijetu govori koliko toga može umjesto koliko ne može.
"Godinama kasnije, na vrhuncu mog bijesa spram Boga, taj incident mi je pao na pamet i vratio sam se na taj dan. To je bio trenutak koji me definirao – zato sam ovdje. Ovdje Bog želi da budem (...) Moja misija je pružiti nadu ljudima podučavajući ih kako se suočiti s fizičkim izazovom. To se ostvaruje ne samo s nadom da ćete svladati bilo kakve prepreke koje vam se nađu na životnom putu, već i s razumijevanjem da to ne morate učiniti sami. Možete postati dio nečega mnogo većeg od vas samih. Možete ispričati svoju priču i dati nekom drugom istu nadu koja će im omogućiti da pobijede u svojim borbama i ispričaju svoje priče."
"Nisam razumjela prijatelja koji mi je prošlo ljeto rekao - shvatit ćeš tek na kraju - ljepota svega uvijek je u putovanju, a ne u konačnom cilju. Bio je u pravu! Nije uopće bilo stvar viška kilograma, bilo je stvar promjene stava i postavki u glavi. Putovanje je ono koje je konačna i najveća nagrada, koja stoji iza svega ovoga", promišljanje je Natalije Levak, magistrice religiozne pedagogije i katehetike koja na svoj život gleda očima uprtim u Nebo, puna zahvalnosti dragom Bogu (Šefu), a onda i roditeljima i svima koji su joj pomogli prebroditi teško razdoblje života koje je bilo obilježeno bolešću, ali i borbom za goli život. Donosimo drugi dio njezinog svjedočanstva.
Sotona šapuće: "Ne vrijediš ništa. Ružna si. Nitko te ne voli." I povjerovala mu je. No ne zadugo. Danas je Natalia Levak magistrica religiozne pedagogije i katehetike, zdrava djevojka koja na svoj život gleda drugačijim očima, očima uprtim u Nebo, puna zahvalnosti dragom Bogu (Šefu), a onda i roditeljima i svima koji su joj pomogli prebroditi teško razdoblje života koje je bilo obilježeno bolešću, ali i borbom za goli život.
Ova stranica koristi dvije vrste kolačića: nužne tehničke kolačiće i kolačiće za analitiku. Slažete li se s korištenjem kolačića za analitiku?