"Da bih se još više predala Bogu, trebam postati malena i dječja u svom povjerenju u Njega. Moram se potpuno predati i odvojiti od ovog svijeta i dopustiti mu da me uhvati kada padnem", piše u svjedočanstvu predanja Gospodinu koji vam donosimo u nastavku.

"Ništa nam tako snažno ne krade pozornost na sebe kao bol. Bol produbljuje, pooštruje, mijenja naš odnos sa svijetom.  Kad obolimo, naš svijet više nije isti. Prostor u kojem živimo suzi se i promijeni svoje značenje. Bol nam oduzme prostor životnoga kretanja. Ljudi s kojima smo dijelili posao i život više nisu tu. Nema uigranog ritma posla, odmora, druženja, sporta, spavanja." No ipak, kao vjernici, bol možemo promatrati iz Kristove perspektive i kada trpimo, trpjeti s Njim. Donosimo članak fra Ante Vučkovića objavljen u teološkom časopisu Crkva u svijetu. Člank prenosimo u cijelosti.

"Prije mnogo godina bila sam u stanju učiniti sve kako bih izbjegla bol i pobjegla od križa. Umjesto da zagrlim križ i prepoznam njegovu ljepotu, bježala sam. Ignorirala sam svoj križ i time je on postajao sve teži", posvjedočila je vjeroučiteljica Elizabeth Estrada.

Kad se razbolimo sasvim je prirodno da se potužimo na svoju bol. Razboljeti se nije ugodno i spremni smo učiniti sve što je u našoj moći da izbjegnemo bol. Kako to učiniti?

Kada smo oboreni i shrvani životom, ostavljeni od prijatelja, izdani od onih za koje smo vjerovali da su nam oslonac, klonuli od vlastite ludosti, ili ako smo blizu smrti, tada možemo uzeti Križ i mahati njime pred boli, tugom i smrti.

Savjet pripremila dr. sc. Jadranka Mlikota.