Možda smo se jednom razočarali, jer su naše molitve ostale neuslišane. Zašto Bog – pitali smo – ne sluša naše molitve? ‘Gdje je Boga sada kada ga toliko trebam? Zašto šuti i ostavlja me u mraku i tjeskobi, u problemima, u bolesti, u gubitku drage osobe?’

Stoga, budućnost čovječanstva uopće ne ovisi o napretku, nego o stanju ljudske duše. Ako to shvatimo te u životu nastojimo svjedočiti primat duhovnoga nad materijalnim, ne treba se bojati za našu budućnost, a onda ni za budućnost čovječanstva u cjelini. Zreli ljudi znat će odgovorno upravljati tehnologijom na korist čovjeku i pazeći na sklad u prirodi.

"Kao vjernici mi osmišljavamo svoj život tako da svoje boli i patnje pridružujemo Kristovima i namjenjujemo ih za spasenje svijeta i obraćenje grješnika", piše fra Ivica Jurić.

Taj moj život u olovnom oklopu od grijeha nije dopuštao da do mene dopre Božja milost. Sve do trenutka kada sam upoznao jednu djevojku, a s njom sam ušao u vezu. Ona mi je na početku naše veze rekla da želi hodati u čistoći. To me je iznenadilo jer sam smatrao da čistoću nitko ne živi. Taj njezin prijedlog me je oduševio i tu sam osjetio Božji prst.

Bog je uvijek drugi, otajstveni Bog, onaj koji izmiče našoj spoznaji. Bilo bi sasvim krivo kad bi si umislili da neograničeno otajstvo Boga možemo zatvoriti u svoje ograničeno razumijevanje. Da bi izbjegli tu zamku (i posljedično sukobljavanje s drugima koji bi isto činili) trebamo trajno pročišćavati svoju svijest objavljenom istinom po kojoj se skriveni Bog u Isusu Kristu objavio i očitovao tajnu svoga bića. To je temelj na kojem gradimo i uvijek iznova, čitajući i slušajući Božju riječ, ‘restauriramo’ svoju sliku o Bogu usklađujući je s evanđeoskom, piše fra Ivica Jurić na stranici 'Bogoslovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja'.