"Godina od koje se broje zavjetna hodočašća vjernika grada Zagreba u Mariju Bistricu jest 1731., kada je zagrebački biskup Juraj Branjug posveti novouređenu crkvu Majci Božjoj Snježnoj"
Na dan biskupskog posvećenja najdraži mu je dar bio, dar Krašićanaca, umjetnička fotografija V. Horvata: majka Barica s krunicom u ruci, u dubokoj sabranosti moli krunicu za svog sina. Tu fotografiju postavio je nad svojim krevetom. Don Paolo Bertoli za vrijeme biskupskog posvećenja Alojzija Stepinca nije skidao pogleda s te žene koja je cijelo vrijeme klečala, nepomična, s krunicom u ruci.
U svojih 101 godinu života baka Štefanija pamti tisuće i tisuće hodočasnika Majci Božjoj Bistričkoj "koja joj je sve". Pamti i hodočašća bl. Alojzija Stepinca na Mariju Bistricu, a posebno se radovala dolasku svetog pape Ivana Pavla II. Za blaženog Stepinca kaže da je bio "pravi pastir čvrstog i jasnog stava" i posebno ga cijeni po tome "što se nije dao odvojiti od svojeg naroda".
"Ne obazirimo se ni najmanje na prigovore modernog svijeta. Oni su sve pouzdanje stavili samo u svoju mudrost i znanje. Ali mi znamo vrlo dobro kako svršava sve, što se gradi bez Boga. Ne obazirimo se dakle na lude prigovore svijeta, već otvoreno i muževno ispovijedajmo svoje katolička uvjerenje", poručio je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac na svetkovinu Krista Kralja u studenome 1937. pripadnicima Katoličke akcije – organizacije katoličkih laika nastale radi prožimanja javnog i društvenoga života kršćanskim načelima. Njegov nagovor, koji je aktualan i danas, prenosimo u cijelosti.
"Svojim ljudskim i duhovnim životnim putem blaženi Alojzije Stepinac svojemu narodu pruža svojevrsni kompas da bi se znao orijentirati. Evo glavnih točaka: vjera u Boga, poštovanje čovjeka, ljubav prema svima sve do praštanja, jedinstvo s Crkvom kojoj je na čelu Petrov nasljednik. Dobro je znao da se ne može popuštati kad je u pitanju istina, jer istina nije roba kojom se može trgovati. Zbog toga mu je bilo draže prihvatiti patnju negoli izdati svoju savjest i iznevjeriti obećanje dano Kristu i Crkvi", riječi su Ivana Pavla II. koje je izrekao 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici prilikom proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca.
"Živjeli naši pošteni radnici, kojima nije ideal ljudsko društvo u kojem se strijelja i ubija bez suda i istrage, nego takovo ljudsko društvo, u kojem se svakome daje što mu po Božjoj pravdi pripada, bio on na vlasti ili podređen, velik ili malen", riječi su koje je tadašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac izrekao 20. lipnja 1937. kod blagoslova župne crkve i otvorenja Župe sv. Josipa na Trešnjevci u Zagrebu. Pročitajte cijelu propovijed!
Katolička karizmatska Obnova u Duhu Svetom i ove godine poziva na molitvu tridesetodnevnice za hrvatski narod u domovini i svijetu i za našu domovinu Hrvatsku. Tridesetodnevnica počinje u utorak 6. srpnja i završava u drijedu 4. kolovoza, uoči Dana domovinske zahvalnosti.
Kardinal Stepinac govori nam kako rad ne vrijedi puno bez Božjega blagoslova. "Blagoslovit će ga onda ako ga za to zamolite, ako mu se preporučimo molitvom prije rada, kao što je činio sv. Josip, koji je svoj rad započinjao s Isusom, ali i dovršavao s njim. Nije si teško predočiti kako se topla molitva morala dizati iz srca sv. Josipa k Bogu kad bi završio svoj dnevni posao i umoran se spremao na zasluženi počinak. A recite mi, koliko ljudi misli na to da svoj mučni dnevni red završi molitvom Bogu po primjeru sv. Josipa? Blažene i sretne duše, koje rad promatraju u svjetlu svete vjere!"
Blagdan blaženog mučenika kardinala Alojzija Stepinca proslavljen je euharistijskim slavljem u utorak u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu, a euharistiju je predvodio prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata kardinal Robert Sarah.
Posljednji je dan naše devetnice uoči Stepinčeva. Sutra ćemo njegov blagdan – rođenje za nebo – proslaviti u Zagrebu, ali i u Krašiću u kojem se rodio – i za zemlju i za nebo. Ovaj posljednji nastavak niza „Iz Stepinčevog Krašića” završit ćemo svjedočanstvima o zagovoru bl. Alojzija Stepinca. Internetska stranica Zagrebačke nadbiskupije obiluje pisanim tragovima uslišanja po njegovu zagovoru. Spomenimo samo neke: zahvale za rođenje zdravog djeteta, za uspješnu operaciju, za ozdravljenje, za pronalazak posla, za rješenje pravnih poteškoća pri podjeli imovine, zahvale za pronalazak muža ili žene, za mir u obitelji, za sretan završetak studija, za sačuvan život branitelja u Domovinskom ratu...