Prije točno 150 godina, od 5. kolovoza do 30. prosinca 1871. August Šenoa na stranicama Vienca objavljivao je u nastavcima "Zlatarovo zlato", svoj „roman iz prošlosti zagrebačke“. Kao što se zlato iz naslova romana može čitati s različitim konotacijama, tako se i mi, kao baštinici kulture koju je Šenoa stvarao, možemo odlučiti što ćemo tim zlatom napraviti, zapisala je Suzana Coha.

August Šenoa preminuo je na današnji dan u svom domu u Mesničkoj ulici u Zagrebu od komplikacija bolesti koju je zadobio pomažući stradalima u potresu koji 1880. pogodio grad. Navršio je tek 43. godinu života, prenijela je na svojoj facebook stranici "Kuća Šenoa".

U Zagrebu su danas 22. listopada osvanuli svjetleći plakati sa stihovima velikana hrvatske književnosti Augusta Šenoe u sklopu projekta „Poezija u gradu“ 2020.

August Šenoa napisao je u Vijencu, nakon potresa prije 140 godina: "Obično ljubimo samo žive stvorove, no ja velim da možemo i nežive ljubiti, da, mi Hrvati ljubimo tu dičnu maticu, prvostolnicu našu." Hrvatska katolička mreža uz dopuštenje Vijenca, središnjeg hrvatskog lista za kulturu i umjetnost, prenosi najzanimljivije tekstove iz dvotjednika za kulturu Matice hrvatske. Šenoin tekst prenosimo u cijelosti.

U sjeverozapadnom djelu Hrvatske na granici Zagorja, Prigorja i Podravine, nedaleko grada Križevaca, uzdiže se planina Kalnik. Odgovor na pitanje je li Kalnik brdo ili planina glasi, oboje. Kalnik je po svojoj visini nizak (najviši vrh iznosi 643 m) pa ga smatraju brdom, ali po svojoj građi je više stjenovit stoga se ubraja u gorja odnosno planine s obilježjima dalmatinskog područja.

Vijenac, središnji hrvatski list za kulturu i umjetnost, ove godine slavi 150 obljetnicu. Tim povodom Hrvatska katolička mreža prenosi najzanimljivije tekstove iz ovog dvotjednika za kulturu Matice hrvatske.