Crkva nikada nije imala svoj poseban umjetnički stil, ali – prema prirodi te uvjetima naroda i potrebe raznih obreda – priznavala je umjetničke oblike svakoga doba, stvarajući tako, tijekom stoljeća, umjetničko blago koje je potrebno njegovati.

"U ovih sedam godina, imao sam privilegiju susresti mnoge ljude. Među njima je bilo i pet majki. Uz njih tri bili su i očevi. Pet majki i očeva koji su se suočili s teškim fizičkim i intelektualnim dijagnozama svoje začete djece. Neki od njih bili su razočarani, neki zabrinuti, neki su krivili Boga. Neki jedno drugo. Svima je bilo zajedničko jedno – nisu željeli takvu djecu", svjedoči u snažnoj objavi na društvenim mrežama Matej Lovrić iz Zajednice "Arka Korablja". Njegovu objavu donosimo u cijelosti.

"Neposredno nakon što je ova fotografija nastala, osjećao sam smrtni strah. Danas, na spomen posljednjih vremena, više ne osjećam. Uopće. Posljednjih mjesec dana pitao sam se zašto. Pitao sam se, sve dok nisam naišao na ovu fotografiju. Tada sam postao siguran. Potpuno", svjedoči u snažnoj objavi na društvenim mrežama Matej Lovrić iz Zajednice "Arka Korablja". Njegovu objavu donosimo u cijelosti.

Najstariji euharistijski šator bila je mala zlatna kutija u kojoj se čuvalo Tijelo Kristovo.

Član zajednice „Arka“ Matej Lovrić je u Župi sv. Ilije u Metkoviću u nedjelju 18. srpnja u sklopu duhovne priprave za proslavu svetkovine sv. Ilije svjedočio o svojoj vjeri.

Tri najveće replike Noine arke duge su između 137 i 155 metara, a na najveći projekt u Kentuckyju inspiriran velikim potopom i Noinim spasenjem potrošeno je čak 10 milijuna dolara.

Gledao sam u oči ono čega sam se čitavog života bojao. Čovjeka Gubavca. Njegovu isključivost od ljudi. I svoje "gubave izrasline". Gledao sam, i usred one grozote, doživio nešto posebno. Zavolio sam ga. Konačno.

Zar se u ratu može boriti oružjem nježnosti i krhkosti? Da! Tako to čine štićenici doma Al Safina u Damasku, jedne od mnogih zajednica Arke, velike obitelji koja se brine za osobe s invaliditetom. Unatoč ranjivosti, otvorili su vrata svog doma u starom gradu sirijske prijestolnice, a tijekom rata prihvatili su mnoge raseljene osobe i siromašne iz okolnih sela. Danas svoju voljenu Siriju obnavljaju djelima nježnosti i ljubavi, počevši od srdaca posljednjih.

Jean Vanier, osnivač zajednica Arka te Vjera i svjetlo, filantrop, filozof i pisac te borac za humanije društvo, koji je svoj život posvetio osobama s intelektualnim teškoćama i nastojanjima da društvo prepozna njihove darove i vrijednost preminuo je u utorak 7. svibnja.