“Odgoj djeteta najvažniji je i najteži dio svakog roditelja. O odgoju djece može govoriti svaki psiholog, ali mojoj djeci roditelj mogu biti samo ja koji mu pružam temelj – ljubav. Koliko roditelji uspiju dati ljubavi i prepoznavati dječje potrebe (ne želja, potreba i stavljanja dječjih potreba na prvo mjesto), o tome će ovisiti svi kasniji odnosi djeteta u životu. Ukoliko se dijete iščitava – zrcali u majčinom licu i očevom licu, djeca se ne “zrcale” u ogledalu, nego u majčinom i očevom licu vide: voli li me i prihvaća, hoće li mama i tata biti tu za mene kad god ih ja trebam”, istaknula je prof. dr. Gordana Buljan Flander, klinička psihologinja i psihoterapeutkinja.

Martina Sokač, savjetnica za odgoj i edukatorica pozitivne discipline, Domagoj Medić, otac osmero djece, prof. dr. Gordana Buljan Flander, klinički psiholog i psihoterapeut i urednik Branimir Gubić

Dijete ima pravo na granice kao što ima pravo i na odgoj bez batina jer granicama djetetu pokazujemo da nam je stalo.

“Ukoliko su roditelji emocionalno dostupni, dijete razvija sliku o sebi. Ja sam vrijedna majčine ljubavi, pažnje i svijet će biti sigurno mjesto. Ta osoba to dijete kasnije s takvom pretpostavkom ide u život. Ukoliko roditelji nisu emocionalno dostupni, ukoliko ne reagiraju na djetetove potrebe za pažnjom, za ljubavlju, za sigurnošću, utoliko dijete razvija sliku o sebi: ‘Ja nisam vrijedan roditeljske ljubavi i pažnje. Vjerojatno sa mnom nešto nije u redu.’ Tada dijete razvija niže samopoštovanje, lošiju sliku o sebi i ne vjeruje svijetu oko sebe,” istaknula je profesorica.

Granice ćemo staviti u nekim okvirima ljubavi, neću te tući da bi postavljao granice, neću te ponižavati.

Naglasila je da dijete ima pravo na granice kao što ima pravo i na odgoj bez batina, jer granicama djetetu pokazujemo da nam je stalo.

Neka istraživanja pokazuju da su djeca prema kojoj roditelji postupaju sa strogom ljubavlju bolje pripremljena za život. Kakvo je to stroga ljubav? Je li to kombinacija ljubavi i pravila? Profesorica Buljan kaže kako to shvaća kao jedan autoritativni odgovor. “Ja sam ti prvo roditelj, ne prijatelj, ja sam taj koji postavlja granice i tko te bezuvjetno voli. Granice ćemo staviti u nekim okvirima ljubavi, neću te tući da bi postavljao granice, neću te ponižavati, ali kada se prijeđe granica dijete će dobiti sankcije jer mora znati posljedice svojih prihvatljivih ponašanja, ali naravno i posljedica neprihvatljivih, jer kako će naučiti što je neprihvatljivo? Tako da je disciplina potrebna, ali disciplina nisu batine. Ljudi, često kad kažeš disciplina, misle na batine. Disciplina je vodstvo kroz odgoj, a vodstvo između ostalog znači – gledaj mene kako se ja ponašam. Ne mogu baš držati cigaretu u ruci i djetetu govoriti: ‘nemoj pušiti’, ne mogu se drogirati i govoriti: ‘nemoj se drogirati’, ne mogu svoje seksualizirane slike stavljati na Facebook, a djetetu govoriti: ‘nemoj'”, rekla je profesorica.

Puno je lakše popustiti nego postavljati granice, odgajati i boriti se nekad s dječjim pobunama.

“Danas je dosta popularan termin helikopter roditeljstvo. Roditelji su kao helikopter iznad djece i sve umjesto njih rade, sve im omogućuju. To neće djecu pripremiti na život i to nije ljubav prema djeci u smislu zadovoljavanja dječjih potreba. To je zadovoljavanje roditeljskih potreba. Ti roditelji koji su kao za djecu, najmanje su tu za njih zato što ne slijede njihove potrebe. Možda najveće umijeće odgoja je naći ravnotežu između kontrole djeteta i na neki način zaštite djeteta.  Moramo znati kad je dijete dovoljno zrelo da ga pustimo da određene korake samo odradi. Moramo znati gdje ćemo djetetu reći: ‘u mojoj obitelji je tako; u našoj se obitelji radi tako’, jer danas više nego ikad, roditelji moraju biti brana između obiteljskih vrijednosti i svih ovih vrijednosti koje se djeci nameću izvana. To nije lako, bih potaknule roditelje da izdrže u tome, a ne popustiti jer svi su tako, pa ću i ja”, rekla je prof. dr. Buljan Flander.

Ljubav, to je temelj za sve kasnije odnose i zato je to najvažniji zadatak u životu svakog roditelja.

“Ljubav, to je temelj za sve kasnije odnose i zato je to najvažniji zadatak u životu svakog roditelja, dati im sebe, svoje vrijeme, podršku i razumijevanje. Kada stigne beba, dolazi do jednog paketa emocija, straha, odgovornosti i ljubavi prema tom malenom biću. Bez obzira na sva moja teorijska znanja, pročitane knjige koje su mi pomogle u nekim stvarima, nigdje nisam to dijete mogla u potpunosti upoznati. Biti roditelj je strahovito izazovno, jer vjerujem da svaki mladi roditelj želi sve najbolje svome djetetu, ali moramo biti svjesni da mi, putem odrastanja, učimo, griješimo i da nije stvar u tome da nećemo pogriješiti ili da ćemo biti savršeni roditelji, nego prepoznati greške, raditi na sebi i na svom odnosu s djetetom. Ono u čemu nam edukacija, čitanje može pomoći je da u nekoj određenoj dobi, prepoznajemo djetetove potrebe, neke određene karakteristike i da bolje znamo kako možemo reagirati na dijete od dvije godine koje plače, baca se po podu i viče. To dijete nije razmaženo, zločesto, bezobrazno, nego ono tog trenutka ne zna drugačije reagirati na frustraciju. Naš zadatak kao roditelja je pomoći djetetu da izađe iz tog emocionalnog stanja i biti mu podrška”, istaknula je Martina Sokač, savjetnica za odgoj i edukatorica pozitivne discipline koja više od 20 godina radi u vrtiću.

“Mi kao voditelji u vrtićima trebamo raditi na sebi, na svojim komunikacijskim vještinama jer mi tu djecu samo ne odgajamo, nego smo tu za djecu, čuvamo ih više od osam sati dnevno, trebamo im biti podrška i prijatelj. Kad djeca osjete ljubav, vraćaju stostruko”, zaključila Sokač.

U emisiji možete pogledati i poslušati svjedočanstvo Domagoja Medića, oca osmero djece koji je istaknuo kako je u obitelji najvažnije djeci prenijeti vjeru u Boga, dati im ljubav, ali i definirati pravila, odnosno granice.

Cijelu emisiju pogledajte ovdje: