Prijelaz iz vrtića u osnovnu školu izazov je i za dijete i za roditelja. Očekivanje početka škole kod većine je djece obojeno izmiješanim osjećajima: za neke je to ispunjenje želja, za druge nešto što se samo po sebi razumije, a za neke nešto čemu se, najblaže rečeno, ne raduju.

Na početku je psihologinja Potočar govorila o procjeni je li dijete zrelo, spremno i pripremljeno za polazak u školu te je istaknula „da je u procjenu spremnosti djeteta uključen cijeli stručni tim – liječnik školske medicine, psiholog, pedagog, logoped i učitelj”.

Procjenjuje se kognitivna, socijalna, emocionalna i tjelesna zrelost djeteta. Govoreći o dvojbi roditelja koja je dob primjerena za djetetov polazak u školu Sokač je rekla da je „bitno razgovarati s odgojiteljima djeteta koja su s njim boravila posljednjih godina”. Istaknula je da u posljednje vrijeme roditelji sve češće odgađaju djetetov polazak u školu jer čekaju skupinu drugih prijatelja. Lipovčić, majka troje djece, iznijela je svoje iskustvo pripremanja djece za polazak u školu. Istaknula je „da djecu ne treba uspoređivati jer može doći do kontraefekta te da je djecu najbolje poticati na razvoj kroz igru i zabavu”. Potočar je istaknula „da bez obzira na kronološku dob, ako je dijete uistinu emocionalno nezrelo, bolje je odgoditi polazak u školu”. Kad je u pitanju samopouzdanje, koje je djeci u toj dobi bitno, veliku štetu ili korist mogu učiniti roditelji svojom podrškom djetetu u napredovanju i sazrijevanju ili svojim pristupom kada mu „olakšavaju” npr. izrazima „pusti, budem ja, glup si…”. Stav roditelja prema školi i ocjenama jako utječe na djetetov stav. „Roditelji su djeci veliki uzori, idoli, ono što oni kažu djeca misle da je apsolutna istina”, ističe Potočar.

Lipovčić je naglasila da „moramo dijete pustiti, ali biti im podrška, hodati uz njih”. A da se “roditelji ipak oslanjaju na znanje struke, odgojitelje i njihovo iskustvo”, istaknula je Sokač. Naglasila je da u vrtiću djecu na školu pripremaju od jasličke dobi kroz različite zadatke koje trebaju biti sposobni i imaju mogućnosti obaviti. No, česta je pojava da su danas djeca uključena u mnoge aktivnosti i osjeti se manjak zajedništva i boravka u obitelji, što nije dobro.

U razdoblju predškole, fokus je na grafomotoričkim, predčitačkim i socijalnim vještinama te na prostornoj orijentaciji, ističe Sokač. “Roditelji često emocionalnije i stresnije doživljavaju prijelaz djeteta iz vrtića u školu nego samo dijete jer djetetu je to prirodan prijelaz”, naglasila je Potočar te poručila roditeljima ”da se ne boje, da prigrle svaku priliku i izazov, da budu uz svoje dijete i da ono zna da ga mama i tata vole”. Lipovčić je zaželjela roditeljima „da prate svoju djecu, hodaju uz njih i da im škola ne bude jedini motiv da ih zagrle i kažu da ih vole jer postoje mnogo važnije stvari od škole”.

Cijelu emisiju poslušajte i pogledajte ovdje: