Mrežna stranica Salesiana na temelju nauka svetog Ivana Bosca, talijanskog svećenika i pedagoga te utemeljitelja salezijanske družbe, donosi 15 praktičnih savjeta roditeljima za odgoj djece.

Je li vikanje sastavni dio roditeljstva?

Ne postoji posao s većom odgovornošću od roditeljstva, zar ne? To je posao bez radnog vremena, godišnjih odmora ili bolovanja.  Kad započnete svoje roditeljsko putovanje, uglavnom mislite da nikad nećete moći povisiti ton na to divno, neprocjenjivo i nevino biće. Međutim, kada dijete malo poraste, ono iz dana u dan sve više uči i tako čini pogrješke iskušavajući vaše granice strpljenja. Vikanje se u takvim situacijama često čini kao jedina mogućnost da vas dijete shvati ozbiljno i posluša. No je li vikanje zaista vaša jedina mogućnost?

Foto: Pixabay

Vičete li samo vi ili i drugi roditelji viču?

Istraživanja su potvrdila kako više od 90 % roditelja viče na svoju djecu. Većina roditelja izjavljuje da im se nakon vikanja često pojavljuje osjećaj krivnje i pitaju se jesu li se mogli bolje suočiti sa situacijom. Milijun je razloga koji mogu potaknuti roditelja na vikanje, stoga je važno znati kako ono utječe na djecu. Svjetski poznata edukatorica za roditelje Katie Hurley objašnjava da je prirodna reakcija djeteta da se tijekom vikanja isključi te kako ono u njemu može izazvati tjeskobu ili anksioznost.

Zašto je tomu tako? Roditelji imaju potpunu moć nad djecom. U dječjim očima roditelji su nekoliko puta veći i snažniji od njih i omogućuju im sve što im u životu treba: hranu, sigurnost i ljubav. Kad ih jedina osoba kojoj vjeruju počne “plašiti”, smanjuje se njihov osjećaj sigurnosti.

Foto: Pixabay

1. Prepoznajte svoje okidače

Roditelji nikad ne viču iz vedra neba: to je obično odgovor na neko ponašanje. Točnije rečeno, vikanje je uvijek nečim potaknuto. Otkrivanje vlastitih okidača može vam znatno pomoći. Ako ste, primjerice, čitav dan spremali kuću, bili na poslu i pod stresom, te vas na kraju dana čeka spremanje večere, veća je vjerojatnost da će vas nešto lakše „izbaciti iz takta“. Svijest o okidačima pomoći će vam da donesete bolje odluke pa ćete idući put za večeru pripremiti jednostavne sendviče ili upaliti crtić kako biste djeci zadržali pažnju dok vi kuhate.

2. Postavite pravila igre

Unaprijed objasnite svom djetetu negativne posljedice kršenja pravila. Neka vaše dijete uči iz grješaka u ponašanju. Možete, primjerice, svom djetetu reći: „Ako ne pospremiš sobu poslije igranja, večeras ne ćeš gledati crtić.” Dijete učite odgovornosti tako što mu pružate mogućnost odabira.

3. Budite tu za svoje dijete

Djeca često svoje nezadovoljstvo, tugu ili bol izražavaju na očit način: ljutnjom. Kad vidite da je vaše dijete uznemireno, frustrirano ili uzrujano okolinom i drugima, smireno mu priđite. Dajte djetetu do znanja da primjećujete njegovo ponašanje i da mu želite pomoći slušanjem, rješavanjem problema i obraćanjem pozornosti.

4. Nemojte zaboraviti da je dijete ipak još uvijek dijete

Djeca su nezrela. Prihvatite činjenicu da im je katkad jednostavno previše svega ili se izgube u moru informacija. U toj situaciji najvažnije je podsjetiti se da su djeca ipak još uvijek mala i da im za razumijevanje treba još vremena.

5. Upozorite dijete na vrijeme

Upozorite dijete kad pretjera. Na primjer, možete reći: “Nemoj me tjerati da vičem, možeš se igrati još pet minuta, a nakon toga je vrijeme da ideš u krevet.” Mnogo roditelja koristi se ovom strategijom i njome su iznenađujuće zadovoljni.

Foto: Pixabay

6. Odbrojavanje

Ako se dogodi da vaše dijete radi nešto što nije u skladu s pravilima i pritom se ne zaustavlja, možete započeti odbrojavanje. Na primjer, možete mu reći: „Brojim do pet. Ako ne očistiš nered u sobi, sutra nema videoigara“. Uvijek recite djetetu da ćete mu uskratiti neku privilegiju (crtić, igračku itd.), a ne potrebu. Ova je jednostavna strategija izvrsna upravo zato što vašem djetetu pruža mogućnost da procijeni situaciju i shvati u čemu griješi. Osim toga, i vi ćete se mirnije ponijeti i nećete vikati.

7. Koristite se humorom

Nije tajna da je smijeh bolji od vikanja i suza. Koristite se humorom kako biste djetetu pomogli da na primjeren način iskaže svoje potrebe. Kad djetetu odgovorite nekom šalom, i dalje zadržavate autoritet, ali se u djetetu ne javlja obrambena reakcija.

8. Dajte si pauzu

Stručnjakinja za dječji razvoj Judy Arnall preporučuje da u trenutku kada poželite vikati odete u drugu prostoriju. Napustite prostoriju i smirite se. Ako možete, zamolite supruga/u da vam pomogne ili pokušajte dobro razmisliti što ćete reći prije nego što nepromišljeno viknete.

9. Oduprite se nagonu za uspoređivanjem

Oduprite se nagonu za uspoređivanjem ponašanja svog djeteta s ponašanjem nekog drugog djeteta – svako je dijete posebno i jedinstveno.

10. Objasnite djetetu u čemu je pogriješilo

Vikanje nije komunikacija: ono, zapravo, onemogućava komunikaciju i čini da djeca zašute, umjesto da slušaju. Kad se smirite, trebali biste razgovarati s djetetom i objasniti mu posljedice i svoja očekivanja.

Foto: Pixabay

11. Volite svoje dijete unatoč svemu

Roditeljski je zadatak voljeti dijete i biti u njegovu životu. Stoga mu, čak i onda kad se ne ponaša kako očekujete, dajte do znanja da ne uvjetujete ljubav i objasnite mu da njegovo ponašanje katkad nije primjereno.

12. Odredite ostvariva očekivanja

Nužno je da svojoj djeci postavite ostvariva očekivanja. Roditelji često viču zbog toga što imaju previsoka očekivanja koja ne odgovaraju stvarnosti.

13. Priznajte vlastite pogreške

Tko prizna, pola mu se prašta. Kad pogriješite, priznajte svoju pogrješku i potrudite se iskupiti svom djetetu i obitelji.

14. Pokušajte promatrati situaciju djetetovim očima

Ako pokušate ući u djetetovu kožu, lako je moguće da ćete otkriti zašto je dijete postupilo na određen način.

15. Pohvalite dijete kad učini nešto dobro

Djeca vole pažnju svojih roditelja. Svako dijete želi čuti kako ga roditelj hvali. Kad pohvalite dijete, potaknut ćete ga da češće čini ono za što ste ga pohvalili. Pohvala se ne mora odnositi isključivo na ocjene ili izvanškolske aktivnosti. Dijete možete pohvaliti i za svakodnevne aktivnosti, koje su djeci jako važne. Usredotočite se na djetetov trud, a ne na rezultat, posebice onda kada ništa ne ide po planu.

Foto: Pixabay

Kad je prihvatljivo viknuti na dijete?

U većini je slučajeva vikanje kontraproduktivno, ali postoje okolnosti u kojima je poželjno povisiti ton. Zapravo, vikanje je katkad nužno kako bi dijete shvatilo ozbiljnost situacije.

Kad je prihvatljivo povisiti ton?

Neophodno je viknuti kad postoji stvarna opasnost za dijete ili zdravlje djeteta. Na primjer, vičite kad želite dijete spriječiti u pretrčavanju ceste ili kad uzima opasne predmete u ruke. Vičite kako biste upozorili, govorite kako biste objasnili.

Djeca oponašaju roditelje koji viču

Roditelji koji neprestano viču navikavaju dijete na ozračje vikanja kojem će se dijete s vremenom prilagoditi. Koliko vam se god čini opravdano vikati na dijete, sjetite se da su učinci dugoročno nepoželjni. Roditelji djetetu prije svega trebaju biti uzor u ponašanju. Naučite se oduprijeti nagonu za vikanjem kao odgovoru na svako djetetovo neprimjereno ponašanje jer će vas vaše dijete krenuti oponašati. Osnovno pravilo je: ako želite da se vaša djeca lijepo ponašaju, i vi se trebate jednako tako ponašati.

Ne vikati na djecu ne znači popustljivo ih odgajati

Roditelji često misle da popuštaju kad ne viču na djecu i da se vikanjem uspostavlja disciplina. Međutim, istina je da vikanje zapravo može pogoršati djetetovo ponašanje. Kad roditelji viču, djeca su u strahu, što ih sprječava da uče iz situacije ili da shvate da im roditelji samo žele dobro.