Nasilje u obitelji i kako ga spriječiti bila je tema emisije HKR-a "S druge strane ogledala" u kojoj je 18. listopada gostovala dr. sc. Anita Dučkić Sertić, logoterapeut i duhovni terapeut, voditeljica Centra za promicanje dobrobiti ranjivih osoba HKS-a.
Vrste nasilja
Govoreći o nasilju Dučkić Sertić istaknula je: “Nasilje predstavlja skup ponašanja koje za cilj ima kontrolu nad osobom koristeći silu za zastrašivanje i nasilje”. Pri tom je napomenula da postoje različite vrste nasilja navodeći: “emocionalno, psihičko, socijalno, financijsko, seksualno i na koncu fizičko. Zajednički nazivnik možemo vidjeti i kod predatora i kod žrtve”.
Psihičko ili emocionalno zlostavljanje
“Kada osobi nabijamo osjećaj krivnje, ili vršimo manipulaciju, i emotivne ucjene možemo govoriti o psihičkom ili emocionalnom zlostavljanju. Time narušavamo samopouzdanje osobe. Počinjemo mi stvarati sliku o sebi onako što smo čuli o sebi”.
Seksualno zlostavljanje
“Sekusalno zavođenje je kada nije u pitanju samo fizički dodir. Kada imamo potrebu seksualizirati osobu, govoriti joj neprimjereno ili kada pokušamo koristiti radnje koje nam osoba ne dopušta. Često dolazi do seksualnog delikta na poslu ili u školi”.
Socijalno nasilje
“Kada imamo potrebu osobu izolirati osobu iz njezinog socijalnog okruženja. Tijekom vremena ju izoliramo, želimo da postane ovisna o nama. izoliram te onda mi je puno lakše upravljati tobom”.
Ekonomsko nasilje
“Ekonomsko nasilje u današnje vrijeme je jako teško. Sredstva koja si ostvarila nemaš pravo koristiti, ne dam da se zaposliš, ne dam da koristiš plaću za svoje potrebe. ne plaćanje alimentacije je također ekonomsko nasilje”.
Fizičko nasilje
“Najčešće prepoznajemo kao fizički nasrtaj na osobu”.
Govoreći o prepoznavanju mogućeg zlostavljača možemo reći kazala je da s jedne strane možemo lako uočiti takvu osobu, ali s druge strane ne, jer postoje osobe koje se mogu prikazati kao jako dobre osobe, odnosno te osobe imaju izrazito perfidno ponašanje.
Okidači za nasilje
Prije svega je riječ o emocionalno-psihološki i duhovno nezreloj osobnosti. Najlakša reakcija je uzvraćanje nasiljem. Loša kohezija unutar obitelji, disfunkiconalna obitelj, loša komunikacija, ako vršimo verbalno nasilje nad tom osobom, galamimo, deremo se i psujemo i to je vrsta nasilja, a posebno ako imamo djecu koja to slušaju i gledaju.
Dr. sc. Anita Dučkić Sertić naglasila je: “Problemi se trebaju rješavati unutar obitelji do one granice kada se mogu rješavati unutar obitelji. Nisam za da moramo probleme dijeliti sa svakim tko dođe u naš život, prije svega trebamo se savjetovati sa stručnom osobom da me savjetuje što ja trebam učiniti na sebi kako bi se popravilo stanje u mojoj obitelji. Ali kada dođe već do takvih situacija gdje je nasilje u pitanju onda svakako treba angažirati institucije. To nije problem samo unutar obitelji nego je to i društveni problem. Svjedoci smo danas da imamo sve više nasilja, da brakovi pucaju i da sve više dolazi do nasilnog ponašanja. Tako i djecu odgajamo tako da su i oni sve više nasilna. Obrazac ponašanja primjenjuju u svojim odnosima”.
Svjedoci smo danas da imamo sve više nasilja, da brakovi pucaju i da sve više dolazi do nasilnog ponašanja. Tako i djecu odgajamo tako da su i oni sve više nasilna.
Na pitanje događa li se nasilje u kršćanskim obiteljima kazala je da se nasilje događa i u kršćanskim obiteljima te dodala: “Da, možemo govoriti i o duhovnom nasilju kada koristimo različite pobožnosti, koristimo sakramentalni život da opravdamo svoje ponašanje”.
“Ne možemo govoriti o sakramentalnosti braka ako ulazimo svjesno, voljno i namjerno u taj brak združeni gdje obećajemo jedno drugome vjernost u dobru i zlu i u zdravlju i u bolesti. Što znači da to zlo dolazi izvana i mi se zajedno borimo protiv toga zla koje nam dolazi u život, a ne da ja tebi stvaram zlo i uništavam tvoj život ili ja tebi. Mi nikada nismo dvoje u braku mi smo uvijek troje, Krist i nas dvoje, jer ako ja činim zlo tebi onda kidam vezu s Kristom i onda ne možemo govoriti o sakramentalnost braka. Ti si taj koji si sa mnom u braku i narušavaš tu sakramentalnost”, rekla je, te posebno istaknula da se nasilje ne smije tolerirati.
A na pitanje treba li žena podnositi nasilje rekla je: “Fizički udarac se nije dogodio najednom bilo je tu različitih vrta nasilja koja su prethodila fizičkom Nikada nije jednom bit će i drugi put i treći put, a može biti i kobno”.
Odgovarajući na pitanje jesu li muškarci više nasilni nego žene naglasila je: “Statistika pokazuje da je više muškaraca koji su nasilnici i zlostavljači, ali moram napomenuti da svakim danom iz prakse vidim da ima sve više situacija gdje su žene zlostavljačice i nasilnice u obitelji i da muškarci jako trpe osobito kada je riječ o verbalnom nasilju i psihološko-emocionalnom zlostavljanju, a onda se nerijetko događa i fizičko zlostavljanje. Nije razlika u spolu nego u emocionalno-psihološkoj i duhovnoj zrelosti”.
Ima sve više situacija gdje su žene zlostavljačice i nasilnice u obitelji…
“Mi kao društvo smo vrlo nasilno i vrlo anksiozno”, ustvrdila je.
Kada se nasilje dogodi
Govoreći što učinit kada se nasilje dogodi istaknula je kada dođe do nasilja treba kontaktirati institucije, treba kontaktirati policiju, a ako je pitanje o nasrtaju pod utjecajem opijata onda svakako treba kontaktirati hitnu pomoć, a ako su maloljetna djeca prisutna potrebno je kontaktirati centar za socijalnu skrb. “Nasilje je uvijek međusobno povezano krene s verbalnim, emocionalnim, psihičkim onda se manifestira kroz fizičko zlostavljanje. Trebamo imati snažnu mrežu ljudi i da unaprijed pripremimo teritorij gdje možemo otići kada se dogodi problem i da znamo koga prvoga pozvati”, napomenula je.
Trebamo imati snažnu mrežu ljudi i da unaprijed pripremimo teritorij gdje možemo otići kada se dogodi problem i da znamo koga prvoga pozvati
Reakcija drugih ljudi
“Kada vidimo nasilje, kada sumnjamo da postoji nasilje u nekoj obitelji naša je odgovornost pred Bogom i pred ljudima da reagiramo. Mi ne znamo kako će to završiti i onda kad se dogodi mi to preuzimamo na svoju savjest. Mi trebamo reagirati kada primijetimo nasilje. Ako je nasilje u pitanje onda se trebamo miješati”, poručila je Dučkić Sertić.
A isto tako naglasila je da je moguće izići iz traumu, ali je to dugačak proces. “Što je osoba više bila u toj situaciji proces je duži. U svakom slučaju kad se žrtva osnaži, kada emocionalno osnaži, kada duhovno osnaži onda može puno lakše i onda može koristiti to iskustvo kao svjedočanstvo drugima, što je ona proživjela i kako se treba odnositi prema nasilju”, zaključila je.
Cijelu emisiju poslušajte ovdje!