Na Kursiljo tečaju ne radi se o poučavanju.
Radi se o svjedočenju o konkretnim zahvatima Božje milosti, o konkretnim učincima Božjeg djelovanja u našim životima.
„U svetoj misi predajemo Gospodinu: naš brak, naše obitelji, naš rad, radosti i brige, dakle cijeli naš život. Na taj način ga puštamo u naš život, dopuštamo mu da nas mijenja“, poručili su organizatori.
Laička svjedočanstva su bacila svjetlo na životne situacije u kojima je Bog djelovao.
„U temama u kojima se govori o svetosti ženidbe, upoznali smo svetost tog sakramenta. Govorili smo i o problemima u odnosu među supružnicima, dozivajući sebi u svijest da su to zapravo univerzalni problemi svakoga bračnog para.
Najljepši dan na Krapnju je bračna osama.
Supružnici dobivaju upute, ali najvažnije dobili su vrijeme da budu sami. Sami njih dvoje u iskrenom razgovoru. U tom razgovoru su iz dubine svog srca izrekli molitve i zahvale za svoju suprugu.“
Zagledani u supružnika mogli su vidjeti sliku Boga.
„Zagledani u oči svojega supružnika vidjeli su iskrenost i toplinu, čežnju i želju koja svoga supružnika želi voljeti iskreno i do kraja.
Usprkos ponekim padovima. Oči su ogledalo duše, a duša je kao i ljubav – beskrajna. Navečer je uslijedila obnova bračnih zavjeta.
Zalazak sunca je simbolizirao i zalazak svih naših propusta iz prošlosti.
Obnova zavjeta i blagoslov prstena – potvrdili su našu želju i dali snagu za ustrajan hodom ‘uskom stazom’ koja vodi u vječnost. Nakon svadbe – ples. Puštali smo pjesme, svakome paru njegovu pjesmu, koja je bila njihov prvi ples na vjenčanju.“
Niti jedna pjesma se nije ponovila. I to je Kursiljo, različiti a isti.
