Međunarodni dan obitelji obilježava se 15. svibnja diljem svijeta od 1994. godine. Razgovarali smo s Ivankom Novak, majkom petero djece koja za zajedništvo s mužem Nenadom i djecom svakodnevno zahvaljuje Bogu.

Kad se okupimo na nedjeljnom ručku, vodimo razgovore s djecom i sada mi učimo od njih

“Posao sam davno ostavila kako bih odgajala svoju djecu”, istaknula je naša sugovornica i dodala da je ljudi najčešće pitaju je li požalila tu odluku.

“Kad me ljudi zamole da se predstavim, ja im kažem da sam žena, majka petero djece i da sam zbog obitelji ostavila posao. Na pitanje jesam li požalila tu odluku ja im odgovorim da sam požalila to što nisam ranije ostala doma nego tek nakon 16 godina rada. Sretna sam osoba, zadovoljna životom i Bogu zahvalna na svemu što mi je dao”, naglasila je Novak.

Ivanka obitelj opisuje kao temeljnu jedinicu života jer bez obitelji nema ni društva. U zajedništvu ljubavi i dijeljenja kroz poštivanje, prepoznaje priliku za izgradnju i dobrobit članova obitelji.

“Često mi uz kavu s mužem dođe misao kako ne bismo bili iste osobe da nismo izabrali jedno drugo i s Bogom krenuli u stvaranje obitelji. Naša obitelj nastala je iz muževljeva i mojeg zajedništva, a kad danas razgovaramo nerijetko primjećujemo da utjecaj koji smo imali na djecu jenjava. Mi smo ih odgajali dok su bili mali i dok su upijali svaki pokret, riječ i gestu. A danas kad se okupimo na nedjeljnom ručku, vodimo razgovore s djecom kako se naš odnos naspram njih promijenio i kako sada mi učimo od njih. Utječemo jedni na druge. Čovjek to ne radi s namjerom, to je posljedica zajedničkog života”, posvjedočila je Novak.

Nenad i Ivanka Novak

Upustili smo se u pustolovinu koja se zove brak

Majka petero djece poručuje kako nikada nije razmišljala koliko će djece imati, iako dolazi iz velike obitelji. Osoba koja ju je iznenadila je njezin muž Nenad kada joj je postavio pitanje: “Hoćeš li mi roditi mnogo djece?”

“Smijali smo se kad mi je muž postavio to pitanje, bili smo mladi. Zamolila sam ga da mi objasni što podrazumijeva pod mnogo djece. U tom trenutku, kao i u mnogim trenucima u životu, rekla sam kako Bog da. Moja želja bila je da imam obitelj, nismo određivali broj djece. Nenad i ja smo se upustili u pustolovinu braka, djeca su se rađala, a mi smo ih prihvaćali”, rekla je Novak.

Četiri evanđelista primjer su Božje providnosti na djelu

Kako svjedoči naša sugovornica, muž je poželio dodijeliti imena prvih troje koji se rode. Bili su to Marko, Maja i Luka.

“Marko se rodio na blagdan sv. Josipa”, istaknula je Novak i kazala da je župnika uz kojeg su odrasli pitala što da radi. Župnik joj je savjetovao da posluša muža i neka se sin zove Marko Josip. Nakon Marka došla je Maja Marija i onda sin Luka. “Dok sam nosila četvrto dijete pričala sam da ako bude curica zvat će se Ana, a ako bude dečko neka bude Ivan po djedovima koji su nosili to moćno ime. Dok smo čekali peto dijete, doktor nam je rekao da je sin. Muža sam pitala kako ćemo ga nazvati, a on mi je odgovorio da je dijete samo sebi donijelo ime. ‘On je naš četvrti evanđelist’ rekao je Nenad. Kasnije mi je majka kazala da je njezina velika želja bila roditi četiri sina i nazvati ih po svetim evanđelistima.”

Ivan, Matej, Maja, Luka i Marko

Obitelj se širi zbog ljubavi koju dijelimo s drugima

Novak je naglasila da zajedništvo koje dijele s djecom i užim krugom obitelji, nije rezervirano samo za njih. “Nije moguće biti jedno doma, a drugo u javnosti”, istaknula je i dodala da se obiteljska atmosfera širi u odnosu s prijateljima sa župe, obiteljskim prijateljima i mnogom djecom koja su prošla i prolaze kroz njihov dom.

U prenošenju životnih vrijednosti na svoju djecu, najviše je zahvalna na primjeru koji su ona i muž dobili u svojim obiteljima.

Roditelji ne smiju planirati životni put svoje djece, već ih savjetovati i usmjeravati

“Zahvalni smo roditeljima obitelji iz kojih smo ponikli suprug i ja. Bogu hvala, bili su nam dobar primjer i pomogli su nam postaviti dobre temelje. Nenad i ja potječemo iz zdravih obitelji, a to smo željeli pružiti i svojoj djeci. Najvažnije je da djeca odrastaju u zdravoj obitelji, jer unatoč svim problemima i nesuglasicama, samo zdravi odnosi mogu povezati dvoje ljudi ili dvije obitelji”, istaknula je.

Uloga vjere u izgradnji obitelji

Svoju obitelj ova majka petero djece ne može zamisliti bez Božjeg uplitanja. Izrazila je zabrinutost za ljude koji nisu vjernici rekavši da ne zna kako se oni nose s problemima i životnim poteškoćama. No ona i njezin muž u vjeri pronalaze snagu i usmjerenje.

“Kad se dogodi neki problem koji treba riješiti, situacija koju je potrebno prebroditi i ne klonuti duhom, pitam se kako i na koji način žive ljudi koji nisu vjernici. Koliko god naša obitelj bila radosna, čovjek prolazi i teže situacije koje zahtijevaju nemjerljive napore i smirenost. Suprugu i meni vjera je izvor razumijevanja, strpljenja, naš oslonac i temelj, prvo i glavno u životu”, poručila je Novak.

U odgoju djece naša sugovornica je rekla da roditelji ne smiju planirati životni put svoje djece, već ih savjetovati i usmjeravati. Posvjedočila je kako nikada nije zamišljala da nekome od djece bira životni put, no zato su njezin muž i ona uložili mnogo truda kako bi prepoznali talente koje je Bog darovao njihovoj djeci.

“Promatrali smo ih, njihov nastup i želje, njihove potrebe i sklonosti. Željeli smo im pomoći da se ostvare kao osobe u okruženju koje su sami odabrali. Važno je raditi s onim što je Bog ugradio u njihovu osobnost, u njihove duše. Onima koji nisu iz prve pronašli svoj put nismo zamjerali, niti smo to vidjeli kao nešto loše. Bilo smo im potpora da krenu ponovno i probaju se ostvariti. Jedino što nismo nikada tolerirali je lijenost. Roditelji moraju motivirati djecu na zdrav način da ona vide jesu li promašili svoj poziv ili im se ne da. Jako sam tužna kad vidim da roditelji na silu žele provesti neke svoje ideje u životu djece. Samo Bog zna što će od te djece biti i kako će se ostvariti. Na roditeljima je da im pruže zdravo okruženje, mnogo razumijevanja, strpljenja i prilika za razgovor. A to je nemoguće bez iskrene ljubavi”, zaključila je.

Podsjetimo da je Međunarodni dan obitelji proglašen 1989. godine, a u svijetu je prvi put obilježen 15. svibnja 1994. godine pod sloganom “Da obiteljski dan ne čine stvari nego srdačni odnosi roditelja i djece” kao odraz značaja što ga međunarodna zajednica pridaje obitelji kao temeljnoj jedinici društva.