"Na temelju broja krizmanika jasan je drastičan pad djece. Krizmanici su najbolji uzorak za usporedbe jer oni žive u svojoj župi. Krštenja i pokopi nisu relevantni jer je puno krštenih i pokopanih koji ne žive u župi. U tom razdoblju od 2014. do 2020. izgubljeno je samo u te dvije župe 172 djece – gotovo 7 razreda po 25 učenika“, istaknuo je u svojoj Facebook objavi kočerinski župnik fra Mario Knezović, analizirajući trenutno stanje u dvjema najvitalnijim župama širokobriješkoga dekanata. Objavu prenosimo u cijelosti.
Tekst ću započeti sjećanjem na pokojnoga don Antu Bakovića. Dok je on očajnički zapomagao i govorio da je od svega najvažnija populacijska politika, mnogi su ga posprdno i s podsmijehom promatrali. Ne želim ni napisati što su mu sve govorili. Ostao je neshvaćen i ignoriran od političkih struktura, a unutar Crkve nije našao potrebno razumijevanje koje bi bilo dovoljno da se nešto učini.
Izdavao je i poseban časopis “Narod” kojim je poput vapijućega u pustinji pozivao da se probudimo iz kulture smrti. Don Antu danas mnogi shvaćaju. No, je li već kasno? Ej, ljudi mi izumiremo. Potrudio sam se s jedne mikro razine ukazati na makro činjenice.
Naime, za analizu sam uzeo dvije najvitalnije župe iz širokobriješkoga dekanata: Župu Široki Brijeg i Župu Kočerin (u njoj djelujem). U tim dvjema župama živi blizu 80 % pučanstva cijelog dekanata ili područja grada Širokoga Brijega. U analizi je razdoblje od sedam godina (broj sedam biblijska punina vremena) od 2014. do 2020.
Na temelju broja krizmanika jasan je drastičan pad djece. Krizmanici su najbolji uzorak za usporedbe jer oni žive u svojoj župi. Krštenja i pokopi nisu relevantni jer je puno krštenih i pokopanih koji ne žive u župi. U tom razdoblju od 2014. do 2020. izgubljeno je samo u te dvije župe 172 djece (gotovo 7 razreda po 25 učenika).
Podatci su još porazniji kad bi uzeli u obzir činjenicu da bi gotovo 500 krizmanika bilo više da se održao prosjek krizmanika iz 2014. godine. Ako je takvo stanje pada u brojčano najvitalnijoj župu u BiH – što je Široki Brijeg, onda samo možemo zamisliti što je s drugim sredinama u hrvatskome narodu.
Foto: Fra Mario Knezović
Što nam je, baš svima, činiti? Evo samo nekih moji preporuka. Dodajte i vi svoje. Skupa smo pametniji jer ja za ovo demografsko područje nisam stručnjak.
- Stvarati ozračje i mentalitet kao su brojne obitelji ponos i radost društva. Udaljiti se od nametnutih metoda kulture smrti da su brojčano velike obitelji nešto sramno i zaostalo.
- Majkama roditeljicama dati svu potporu i nakon rođenja četvrtoga djeteta dati mogućnost, ukoliko majka nema drugoga zaposlenja, da dobije prikladnu plaću za majku odgojiteljicu.
- Osigurati školskoj djeci iz brojnih obitelji, koje su toga potrebne, financijske potpore.
- Dječji doplatak staviti u prioritetne proračunskih stavki.
- U javnim poduzećima ponuditi posao bar jednom djetetu iz brojne obitelji, a ne da tamo većinom bivaju zaposleni po političkoj podobnosti ili sinovi i kćeri imućnika.
- Osloboditi plaćanja studiranja mladih iz brojnih obitelji ukoliko redovito polažu ispite.
- Dati prvenstvo smještaja u studentski dom mladima iz broje obitelji.
- Osigurati stipendije i potpore.
- Poticati privatni sektor/poduzetnike da preuzmu skrb za školovanje ili studiranje bar jednoga djeteta iz brojne obitelji.
- Stvarati pravnu sigurnost, suzbiti nepotizam i korupciju, ugušiti politički klijentelizam kako bi mladi ostali na svom zavičaju i zaustavilo se iseljavanje.
- Roditeljima osigurati edukaciju u odgoju djece, seminare i duhovnu pratnju.
- Unutar Crkve poticati na kulturu života i gledanja na obitelji s brojnom djecom kao najvećeg blagoslova i izvršenja Božjega plana “plodite se i množite…”.
- Moliti Boga za brojno potomstvo, činiti pokoru, post i druge pobožnosti.
- Pod ovim brojem vi u možebitnim komentarima dodajte svoje prijedloge za mjere demografskoga oporavka i bez uvreda bilo kome, molim…