"Znamo da svaka tatina riječ, pogled, dodir, trenutak čini i pokreće nezamisliv broj emocija. Dijete u srcu osjeća sigurnost, ljubav, povjerenje, hrabrost i odlučnost jer je to prepoznalo i vidjelo na primjeru svoga oca", napisala je školska sestra franjevka Krista Kralja Mostarske provincije s. Ivana Klara Čuić na svojim društvenim mrežama. U nastavku pročitajte njezino promišljanje u cijelosti.
[Važnost Oca]
Koliko je otac važan u životu djeteta, pa i odrasle osobe najbolje svjedoči onaj trenutak kad ga osjetimo dalekim ili kad više nije među nama.
Znamo da svaka tatina riječ, pogled, dodir, trenutak čini i pokreće nezamisliv broj emocija.
Dijete u srcu osjeća sigurnost, ljubav, povjerenje, hrabrost i odlučnost jer je to prepoznalo i vidjelo na primjeru svoga oca.
Stoga u njegovom srcu miljama duboko odjekuje:
„Moj tata me voli.“
„S tatom se osjećam sigurno.“
„Jedino s njim sam hrabra.“
„Moj tata je najbolji tata.“
E, pa sad zamisli kakav tek trag ostavlja naša brzopleta i nesvjesna reakcija, riječ ili pokret.
Tako nedavno, dolazi dijete u skupinu i nakon nekoliko minuta vidim da mu je pogled jako tužan, što je vrlo neobično za njega.
Kaže: „Teto, tužan sam.
Tata mi je jutros rekao: ‘Ti si baš dosadan’“.
U tom trenutku, te često bezazlene riječi su ga povrijedile i dijete o tome nastavlja razmišljati cijeli dan. Osjeća se krivim za nešto što nije ni napravio.
Budi se nakon popodnevnog odmora i govori: „Znaš, još sam tužan. Valjda tata nije više ljut.“
A koliko neprimjerenih riječi padne na tlo dječjeg srca.
„Ti si glup.“
„Ti si nesposoban.“
„Ti ništa ne vrijediš.“
„Bolji su drugi od tebe.“ …
Načinimo duboke i nepremostive rane kojima ponekad nema kraja. Ili se nastavljaju nizati ili ih dijete krene nizati samo, pa nastavi i kao odrasla osoba.
Rana na ranu, bol na bol i na plećima nosimo ogroman teret straha, odbačenosti, nepovjerenja, nesigurnosti, neželjenosti.
Stavimo zato pred oči primjer sv. Josipa, Isusova poočima, čiju svetkovinu danas slavimo.
On koji je primjer kako biti jak u teškoćama, hrabar i neustrašiv u opasnostima, šutljiv i ponizan pred Bogom i ljudima, odlučan i odvažan u nepoznatom, a opet nježan, vjeran i pun ljubavi prema Spasitelju i njegovoj Majci Mariji.
Nauči i nas sv. Josipe kako otvorena i ponizna srca pristupati Bogu, te djeci koju On povjerava našoj brizi i ljubavi, ti koji si imao čast brinuti i štititi najveće blago na nebu i zemlji, Sina Božjega.
Neka svako dijete zna da je od Oca željeno, ljubljeno i po volji Božjoj na svijet doneseno.
Neka po tvome zagovoru životi nas velikih budu zaštita njih malih.