Marija i Matej, Katarina i Dominik su unatoč trendu sve težeg i kasnijeg donošenja odluka o životnim pozivima već u dvadesetima odlučili zasnovati obitelj. U vremenu kad je sakrament braka relativiziran i profaniran frazama poput one da je „brak samo na papiru“ ovi mladi parovi prepoznali su svetost braka i za brak se beskompromisno odlučili. Svoju ljubav su predali Bogu i s Njime započeli obiteljski život. Za Hrvatsku Katoličku Mrežu svjedoče o svojim odlukama za sklapanje braka.

Marija i Matej Pavić su mladi bračni par, u braku oko dvije i pol godine. Marija (28) je iz Zagreba, a Matej (32) iz Predavca kraj Bjelovara, ali trenutačno žive u Rijeci zajedno sa svojim godinu dana starim sinom Ilijom, te iščekuju rođenje male djevojčice u svibnju ove godine. Marija je po zanimanju arhitektica, a Matej akademski glazbenik – klarinetist.

Mladi ste ušli u brak, suprotno društvenim trendovima, kako ste znali da je “to – to”, da ste jedno za drugo?

Čovjek nikad ne može biti potpuno siguran. U jednom trenutku dolazi do izražaja aspekt vjere i povjerenja u Boga i treba donijeti odluku, odluku za ljubav do kraja života. Tako smo i mi, kroz osobnu i zajedničku molitvu, kroz susrete i razgovore upoznavali jedno drugo i naš odnos je sve više sazrijevao. Kao da je, kako se ono kaže, sve sjedalo na svoje mjesto.

Kako je reagirala vaša okolina?

Naše obitelji i prijatelji su nam stvarno bili podrška od samoga početka tako da smo imali i taj vjetar u leđa.

Gdje je bio Bog u vašim zarukama i razlučivanju?

Bog je bio najvažnija karika u svim etapama našeg odnosa, od hodanja, zaručništva pa sve do danas u braku. Da nismo Njega uključili u naš odnos (sakramenti, krunica, osobna i zajednička molitva…), nas danas kao bračnog para zasigurno ne bi bilo. On je uvijek bio uz nas, i kad nam je bilo lijepo i kada smo bili u nekim krizama, On nas je uvijek usmjeravao na pravi put iako mi to nekad nismo mogli vidjeti.

Marija i Matej Pavić

Jeste li imali duhovnika?

Službenog duhovnika nismo imali, ali kada smo god osjetili potrebu obratili bismo se određenim svećenicima za savjet. No, mogli bismo reći da smo ipak imali na neki način duhovnike u našoj vezi, a imamo ih i danas. To su naši vjenčani kumovi s kojima smo tada dijelili, a i danas dijelimo duhovna iskustva, lijepe trenutke i trenutke kada nam je teško.

Mnogi mladi će ostati u partnerskim vezama i reći da je brak samo na papiru i da ništa ne znači u pogledu ljubavi, no – je li to doista tako? Što je brak?

Za nas je brak nešto sveto. Zajednica muškarca i žene koji su jedno drugome obećali ljubav i vjernost do kraja života. To je jedna neraskidiva veza u kojoj postoji samo jedan smjer, a to je zajedničko koračanje prema nebu bez obzira na poteškoće i probleme na koje na putu nailazimo, nema uzmicanja. Naravno da je to čovjeku nemoguće, ali Bogu ništa nije nemoguće. Također, ne treba zaboraviti i komponentu rađanja i odgoja djece. Zajednica u kojoj muškarac i žena žive u darivanju jedno drugome je sigurno jaki temelj za stabilnu sredinu u kojoj će stasati novi život.

Koliko je trajala vaša priprema za brak? Od kad ste u braku prošli ste kroz mnoge mijene, posao, selidba, dobili ste djecu, suočavate se sa svime što nosi svakodnevica, od osobnih do društvenih problema – što vidite – je li zaručnički tečaj dovoljan, odnosno je li vas Crkva mogla i bolje pripremiti za brak i što biste predložili odgovornima u Crkvi i samim mladim parovima – na čemu naviše raditi?

Naša priprema za brak počela je i prije ulaska u vezu, osobnom pripremom svakog od nas kroz izgrađivanje sebe kao kršćanina, žene i muškarca. Potom kroz vezu, hodanje u promišljanju, a potom u zaručništvu. Zaruke su kod nas trajale nešto više od godinu dana. Osobno smo se odlučili na zaručnički tečaj Hrvatske zajednice bračnih susreta koji nam se učinio sadržajnijim i intenzivnijim, što je doista i bilo tako. Taj tečaj, ako ga se polazi s otvorenim srcem i iskrenom željom za rastom u zajedništvu može donijeti obilne plodove za zaručnike. No naravno, bilo koji zaručnički tečaj koji traje nekoliko dana, ne može biti dostatan da se mladi par u potpunosti pripremi za sve ono što brak jest i što on nosi sa sobom. Zato je potrebno da Crkva pruži zaručnicima pratnju kroz cijelo zaručništvo u obliku duhovne pomoći ali i edukacije o značenju sakramenta braka. Na zaručnicima je da se što bolje upoznaju, kvalitetno rade na međusobnoj komunikaciji, i dalje rastu kao pojedinci, stvaraju dobre navike poput zajedničke molitve, te da Boga stave u središte svog odnosa kao temelj, putokaz i cilj svog života.

KATARINA I DOMINIK

Katarina Martić (25) i Dominik Krapić (23) iz Rijeke će u lipnju ove godine sklopiti sakrament braka. Upoznali su se i zaljubili prije četiri godine: „Uvijek kažemo da nas je Bog čuvao jedno za drugo i htio da se upoznamo u pravom trenutku.“ Katarina je tada imala 21, a Dominik 18 godina. Danas Dominik studira na Tehničkom fakultetu, diplomski studij elektrotehnike, a Katarina je studentica treće godine integriranog studija na Pravnom fakultetu u Rijeci.

U lipnju ćete se vjenčati, kako ste donijeli odluku da ovako mladi i u tijeku studija uđete u brak? Ipak, čini se da je među mladima popularnije dugotrajno “hodanje” nego brak?

Dominik: Smatram da su četiri godine dovoljno dug period da upoznaš osobu i vidiš je li ona za tebe. Svakim danom nam je sve ljepše, odlično funkcioniramo zajedno, imamo iste želje i ciljeve za budućnost. Kad nekoga voliš iskreno i vidiš se s njim nemaš razloga čekati. Kako kažu moji baka i djed: ”ne kaže se bez veze mlada i mladoženja”.

Katarina i Dominik

Kako su reagirali vaši vršnjaci – jesu li vas podržali kad ste obznanili da ulazite u brak?

Katarina: Komentari su bili zaista svakakvi. Uglavnom je ovisilo od koga dolaze. Primjerice, naši najbliži prijatelji su bili oduševljeni i podržavali su nas od samog početka i sad aktivno sudjeluju u organizaciji svadbe, jedva čekaju! Negativne komentare smo uglavnom dobivali od Dominikovih muških vršnjaka. Govorili su mu da je premlad, smatraju da se nije još „iživio“ kako treba niti išta prošao u životu. Na to sve im on uvijek odgovori da jedino žali što se nismo upoznali još ranije i da nema toga što bi on htio proživjeti bez mene. Nakon toga više ne komentiraju ništa.

Kako ste prebrodili strah od egzistencijalnih problema i unatoč trendu odlučili se za brak bez obzira što nemate npr. stalni radni odnos, još studirate?

Dominik: Bog se i tu pobrinuo za nas. Imamo riješeno stambeno pitanje što je rijetkost za mlade ljude naših godina. To nam je dalo dodatni vjetar u leđa što se tiče odluke o sklapanju braka. Diplomski studij elektrotehnike sam upisao kao izvanredan student, što mi omogućuje zaposlenje, a trenutno radim za jednu kompaniju. Time sam nam htio osigurati bezbrižniji život jer ipak smatram da čovjek mora biti koliko – toliko samostalan kad se odluči za brak. U skorije vrijeme planiram pokrenuti vlastiti posao koji je u okvirima moje struke. Nastojim osigurati što bolji život za sebe, svoju buduću ženu i jednog dana našu djecu.

Kako ste znali da ste jedno za drugo i da vas Bog poziva u brak? Kako znati da je to osoba za vaš cijeli život?

Dominik: Mislim da možeš biti siguran da je osoba za tebe kada se svaki dan budiš sretan i s tom osobom pronalaziš mir. Naravno, morate imati isti pogled na život i htjeti iste stvari.

Katarina : Uvijek volim spomenuti jednu anegdotu koja nam se dogodila u trenutku kada smo se odlučili vjenčati. Kada me Dominik zaprosio bili smo u Opatiji, na našoj klupici pored crkve Svetog Jakova u kojoj će se i održati vjenčanje. Preplavljeni emocijama tako smo stajali zagrljeni, a na zidić ispred nas su sletjela dva goluba i počela se ljubit. Tada smo znali da je Bog uz nas i da želi nas dvoje zajedno ! Nakon toga više nikad nismo imali sumnje jesmo li jedno za drugo.

Kakvo mjesto u vašem zaručničkom životu ima Bog i gdje Ga vidite u vašem braku?

Dominik : Bog i vjera imaju jako veliku ulogu u našem životu. Bez toga ne bi bili ovo što jesmo danas. Zahvaljujemo mu svakodnevno na svemu i molimo da uvijek bude uz nas i vodi nas zajedno, pravim putem.

Katarina: Od 2017. godine smo jako puno narasli u vjeri i zajedno svakim danom sve više upoznajemo Boga. Krenuli smo zajedno čitati Bibliju i razgovarati o onome što pročitamo. To nas je dodatno približilo Njemu i vjeri. Trudimo se biti što bolji ljudi, jedno drugo usmjeravati na pravi put, a Bog nam svakodnevnim blagoslovima pokazuje da je uz nas i da je zadovoljan našim načinom života.

Vi ste jedni od parova koji su prošli kratku pripremu za brak, ako se ne varam u Rijeci je svedena na svega četiri dana, je li to dovoljno i što biste još željeli primiti od Crkve kao zaručnici?

U Rijeci je priprema za brak trajala četiri večeri. Zbog pandemije je sve održano online što nas je jako ražalostilo jer smo se nadali novim poznanstvima. Priprema za brak je kratka, no bez obzira na to svi imamo istu priliku upoznati Boga. Onaj koji zaista želi rasti u vjeri će naći način da mu brak bude uspješan, a onome koji se ne odluči pustiti Isusa u svoj dom teško bi pomogla radionica i od mjesec dana, no ipak s obzirom na statističke podatke o rastavi brakova možda bi zaista trebalo uložiti više truda i vremena u cijeli proces pripreme za brak kako bi se što manje ljudi razvodilo. Za uspješan i vječan brak je potrebno da nas bude troje. Bog, muž i žena.