Šušur Jeruzalemskog hrama

„Sveti Šime u Zadru nije klasična župa. Ona djeluje kroz jedan specifičan vid pastorala, okupljajući hodočasnike koje tretiramo kao župljane“, govori župnik i upravitelj svetišta sv. Šime dr. don Damir Šehić.

don Damir Šehić

„Na nedjeljnim je misama 60 posto vjernika iz raznih gradskih župa kojima se pridruže i oni iz drugih mjesta. Svi oni obilaze svečev relikvijar. Na taj se način susrećemo u interakciji s ljudima koji dolaze sa svojim pričama koje nisu na župnoj razini. I propovijed se mora prilagoditi njihovim potrebama jer ljudi dolaze susresti sveca. Usudio bih se reći da je naša župa utjelovila smisao da je svetac i zaštitnik protagonist ovoga grada. Tim više, susreti s ljudima poprimaju neki novi oblik izazova jer je ovo mjesto u kojem ljudi sa sobom donesu posebno poštovanje ali koji puta i slobodu od obzira vlastite župe gdje ih svi poznaju. Susreti s tim ljudima znaju biti bogati i prilika za slušanje i razumijevanje.

Biti čuvar tijela svetog Šimuna nadilazi dosadašnje iskustvo koje sam kao župnik i profesor na fakultetu i kao tajnik nadbiskupa stjecao kroz protekle godine. Moram priznati da ovo mjesto i ovo poslanje budi u egzistencijalnom smislu čovjekovu čežnju za onim temeljnim poslanjem, a to je biti blizu Gospodinu. Šušur Jeruzalemskog hrama stvarnost je koja se preslikava na ovo mjesto, a poslanje moje kao i mojih suradnika je prepoznati u tom mnoštvu Mesiju i njegovo djelo.“

sv. Šime i sv. Hedviga – moćni zagovornici

Prema predaji, tijelo sv. Šime je iz Palestine, gdje je Šimun Pravednik živio i umro, dovezeno u Carigrad, a potom je u 13. st., smatra se zbog vremenskih neprilika, dospjelo u Zadar. Bilo je to najvjerojatnije 1273. godine. Od tada je mijenjalo sigurnu luku svoga počivališta, od kapele u crkvi Svete Marije Velike do kapele sv. Roka i sv. Stjepana.

Škrinja s tijelom Sveca je iz crkve Svete Marije Velike 16. svibnja 1632. svečano prenesena u crkvu sv. Stjepana Prvomučenika, kojoj je dograđeno današnje svetište koje je posvećeno 18. listopada 1705.

Škrinju sv. Šimuna dala je izraditi ugarsko-hrvatska kraljica Elizabeta, kći bosanskog bana Stjepana Kotromanića i žena Ljudevita Anžuvinca.

Kraljičin osobni zavjetni dar izveo je zlatar Franjo Antunov iz Milana 1380. koji je u Zadru imao zlatarsku radionicu, a pomagali su mu i domaći majstori.

Koliko događaja, koliko izgovorenih molitvi, koliko nada da će sve krenuti na dobro jer govorimo o tijelu čovjeka koji je u svojim rukama držao Isusa? Nijedan drugi svetac, nijedan dugi blaženik čije se moći čuvaju diljem Crkve u Hrvata, nije vidio, a kamoli dodirivao Krista. Zato je Šimun prvi zadarski zaštitnik, najznačajniji svetac kojeg vjerni puk štuje 8. listopada.

Obitelj sv. Šime

Jesu li potrebe hodočasnika koji dolaze izvana i domaćeg puka jednake? Koliko su i župni suradnici otvoreni prema hodočasnicima?

Oči posjetitelja uprte u sarkofag sveca zaštitnika

„Župnikujem već dvanaest godina, a ovdje dvije. Najdojmljiviji su mi ljudi koji dolaze s velikim potrebama, kojima vidim suze u očima. To među župljanima ne mogu tako često susresti. Ljudi dolaze na nedjeljnu misu i ispunjavaju svoju obvezu, no oni koji ovdje dolaze sa strane, dolaze s dozom divljenja ili zahvale za uslišane molbe. Hodočasnici su u ovoj crkvi prioritet čime se župljanima ništa ne oduzima. Naprotiv.

Formira se Obitelj sv. Šime koju čine suradnice i suradnici koji su odgojeni u Školi sv. Šime. Oni se odgajaju na terenu, u susretu s ljudima koji ovdje dolaze. U ove dvije godine formirali su se ljudi koji mogu djelovati na području pastorala hodočasnika, osjetiti čovjeka koji dolazi, prenijeti poruku koju je svetac živio iščekujući susret sa Spasiteljem.“

Na ovo pitanje odgovara i župljanin Boris Vukašina koji je već nekoliko desetljeća veza uz crkvu sv. Šime.

„Djelovanje ovog svetišta upravo ujedinjuje mnoge potrebe vjernika koji prolaze kroz ovo mjesto, kako nas domaćih tako i mnogih hodočasnika. Mi domaći smo navikli na ovo mjesto iako nas uvijek iznova obuhvaća divljenje i toplina oko srca. Crkva sv. Šime je posebno mjesto za sve nas. Hodočasnici kao i turisti prolaze kroz ovo mjesto ostavljajući dio svog vremena i donoseći svoje molitve. I jedni i drugi činimo stvarnost i specifičnost ovoga mjesta i to je nešto predivno.“

U čemu je tajna sv. Šime, kako je on postao magnet koji privlači?

Ljudi traže snagu za nošenje križa

škrinja sv. Šime

mini replika škrinje sv. Šime i pamuk prethodno položen na relikviju svečeva tijela

„Sve što je našem životu važno, zapravo je blizu. Doći i vidjeti tijelo sv. Šime i dobiti opipljiv predmet, a to je pamuk kojeg položimo na relikviju tijela. Ta uspomena čovjeka vraća, da susret ne prestane. Čovjek vjeruje da će ga svetac uslišiti.

Opći je dojam da današnji čovjek traži laka rješenja, ali kad ljudi dođu sa svojim križevima, onda u težini križa ne traže brza rješenja.

Traže snagu da križ mogu nositi. Križ nosi dvije dimenzije. Težinu i smisao patnje. Često puta nažalost nedostaje snaga. Svjedok sam nekoliko čuda. Ljudi su danas potrebniji čuda nego rješenja problema.“

Zadar je grad mladih u kojemu je nakon visokoškolske ustanove, Pedagoške akademije, danas Sveučilište. Privlači li Vaša župa mlade, na koji način, s kakvim interesom?

„Uistinu je Zadar probuđen dodatno lijepom pojavnošću našeg Sveučilišta koje privlači mnoge studente koji ovaj grad čine mladim. Studenti su veliko bogastvo ovoga grada, a Sveučilište je uistinu ponos svih nas. Mladi ljudi po svojoj naravi vole biti slobodni i neovisni.

Pastoral naših gradskih župa im nudi mogućnost izbora raznih duhovnih sadržaja i sudjelovanje u različitim programima. Mladi u ovu crkvu dolaze iz znatiželje i kad imaju osobite potrebe za koje trebaju moliti. Mišljenja sam da u gradu ne moraju sve župe razvijati sve oblike pastorala, već da je svaka pozvana razvijati svoj specifični pastoral koji joj je u tom trenutku bitan.“

Koliko bi grad Zadar, pa i Zadarska nadbiskupija, bili siromašniji da nije sv. Šime?

Prvi Dani sv. Šime

KUD-ovi iz Rtine, Ražanca i Radovina

„Valja znati da sveti Šime ovdje predstavlja osamstoljetnu tradiciju. Da ga nema, izostali bi trenutci dolaska hodočasnika, ne bi se pamtio dolazak vladara i knezova koji su se zaklinjali pred relikvijom. Izostale bi mnoge umjetničke djelatnosti. Izostao bi svetac okrunjen najljepšom relikvijom na Jadranu, a vjerojatno i na Mediteranu. Izostalo bi svjedočanstvo pobožnosti vladara koji su se u povijesti zagledali u likove svetaca od kojih su se nadali uslišanju ili spasenju.

Sama župna crkva, danas i svetište sv. Šime, ima fragmente najstarije zadarske crkve. Iznad glavnog oltara dva su velika barokna anđela izlivena od zaplijenjenih turskih topova, koji na rukama nose srebrno-zlatnu škrinju sv. Šime koja je jedan od najdragocjenijih i najvrjednijih eksponata cijele zadarske srednjovjekovne umjetnosti.

Ovdje bih volio dodati radost nakon prvih Dana sv. Šime koji su ove godine prošli u znaku promišljanja o kultu, restauraciji, bratovštinama, povijesnom hodu relikvije. Do sada smo organizirali kroz protekle dvije godine više od 30 događaja na području kulture.

Radostan sam svakog puta kada imam priliku slušati znanstvenike, povjesničare i restauratore koji tijelo i sarkofag promatraju iz polja svoje ekspertize. Zanos i divljenje su male riječi za sve one koji su dolazili ili koji dolaze u kontakt sa ovim velikim svetcem i općenito s kultom sv. Šime.“

Zadarski zaštitnik doživljava renesansu

Ono čime se Župa i svetište mogu podičiti jesu prošle godine osnovani bratimi. Njih četrdesetjedan, a uskoro će im se pridružiti 35 novih članova Bratovštine.

„Želja nam je da kršćanski muškarci koji pripadaju svim slojevima pronose ime svetca. Uključenje u Bratovštinu znak je da su ljudi svjesni živosti ovoga mjesta. Sveti Šime, rekao bih, doživljava svoju renesansu.

Kršćanski muževi primjećuju potrebu svjedoka koji će ih oblikovati u današnjem vremenu: strpljivošću i slušanjem Božje Riječi, ali i aktivnom prisutnosti onih vrijednosti koje žele živjeti u svom životu.“

Unutrašnjost župne crkve i svetišta sv. Šime

„U dvije godine provjerio sam barem deset svjedočanstava. Riječ je o obiteljima koje nisu mogle imati djecu, što je bilo medicinski potvrđeno.

Nakon molitvi i zagovora sv. Šime, smatra se, postali su roditelji.

U crkvi smo nedavno postavili sliku sv. Hedvige koja se u Poljskoj štuje kao zagovornica onih koji bi voljeli zadobiti dar očinstva i majčinstva. Volim reći da su se u ovom svetištu sada susrele dvije osobe, sveti Šime i sv. Hedviga. Oni koji ne uspijevaju postati roditelji, na ovom mjestu vjerom mogu naći uslišanje, ostvarenje svoje želje“, zaključuje župnik i rektor Šehić.

na zadarskom Forumu, pored rimskog stupa sramote, crkva sv. Šime kao ponos

Čime ova župna zajednica pokazuje svoju otvorenost za svakoga? Treba li pokrenuti poseban pastoral, odgoj, kako ljudi ne bi tvrdili da vide Boga, a okreću glavu od bližnjega svoga?

„Siguran sam da ova župa ne treba ići daleko u potragu za svojim smislom i identitetom već je odgovor na ovo pitanje da je identitet ovoga mjesta sv. Šimun i ozračje u kojem je on živio. Buka i stres svakodnevnice na prvi pogled nas obeshrabruju i ne daju nam razmišljati.

Jeruzalemski starac upravo je živio u takvim okolnostima i pronašao Boga i smisao svoga života. To je poslanje i nas na ovom mjestu, ponuditi smisao onima koji Boga traže, što će najbolje potvrditi da je vjernička zajednica otvorena svima.“

Tekst: Neno Kužina
Fotografije: Neno Kužina i svetište sv. Šime

Tekst je dio novinarskoga projekta „Župna je zajednica otvorena svima“, objavljen u sklopu programa poticanja novinarske izvrsnosti u 2025. godini Agencije za elektroničke medije. Dozvoljeno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i imena autora.