Vlado Kovač dolazi iz svijeta glazbe, stotine koncerta je iza njega, i to u najvećim svjetskim metropolama, ali i tisuće svirki od zagrebačkih diskoteka do zagorskih kleti. Pratio je kako svjetske zvijezde, poput Carrerasa i Pavarottija, tako i domaće, poput Diklića i Špišića.

Borna Marinić i Vlado Kovač

Odrastao je u Osijeku i skoro je postao nogometaš, a ne glazbenik. „Svi počeci kreću iz ulice ili kvarta. Imali smo u Osijeku veliko društvo gdje je sport bio prva stvar. Imali smo i limenu glazbu u kvartu. Uz sport, u petom razredu sam se učlanio u pionirsku glazbu na trubu. Poslije sam upisao osnovnu i srednju glazbenu školu, a završio na kraju Muzičku akademiju u Zagrebu. U Zagrebačkoj filharmoniji bio sam od 1973. do 2013. godine kada sam otišao u mirovinu”, rekao je uvodno Kovač.

Kovač je s bubnjem pratio mnoge zvijezde tadašnje jugoslavenske glazbene scene. Posebno je istaknuo Zvonka Špišića. „S njim sam godinama radio. Pjevao je zagorske popevke, šansone, a Nada Klašterka je recitirala zagorske stihove. Naš trio ih je pratio i dugo smo s njima surađivali. Zvonko je napisao prekrasne stihove i melodije za sve nas”, rekao je Kovač.

Mnogo je prošao i s Dragom Diklićem. „S njim nikad nije bilo dosadno. Uvijek je raspoložen i divota je bilo s njim surađivati. On je pojam kvalitete – i muzičara i čovjeka”, naglasio je.

Posebno mjesto u njegovu životu, kako glazbeno tako i privatno, zauzima band „Ekvinocij” koji je kotirao i financijski i zvukovno sve dok na kraju nije odustao jer se, kako kaže, zasitio. „Iako, i dan danas volim zasvirati bubanj”, svjedoči.

Nekoliko stotina gostovanja su iza Vlade Kovača, a gostovao je gotovo po svim kontinentima svijeta. Posebno u sjećanju ostalo mu je gostovanju u Japanu. Zašto? Poslušajte u emisiji koja se nalazi na poveznici:

Novi valovi