Katarina Varenica i Tuga Tarle

Diplomatkinja u mirovini Tuga Tarle godinama vodi emisiju “Živa veza” na Hrvatskom katoličkom radiju u kojem povezuje Hrvatsku s dijasporom. Kako nam je otkrila Tarle, dijaspora je počela biti fokus njezinog bavljenja kad je i sama postala dijaspora.

“To je bilo krajem ’80 ih godina prošlog stoljeća. Bio je susret s ljudima koje sam znala inače putem pisama i nekih poznanstava. Bio je to za mene prijeloman moment jer sam shvatila dubinu toga pitanja, neposredno živeći u toj sredini. Posebno me dotaknuo papirić moje kćeri kojeg je ispisala prije nego što smo došli u Australiju, a tad je imala 9 godina. Evo što je pisalo: ‘U našoj ulici u Zagrebu bili smo siromašni, a sretni.’ I još je napisala nekoliko rečenica, kako joj je srce puknuto, odnosno nije se znala kako drugačije izraziti. Ustvari u tom je obuhvaćeno sve vezano uz pitanje odlaska iz zavičaja i susreta sa svime onime s čime se susreće jedan iseljenik”, objasnila je Tarle.

Iako su otišli u Australiju, kako je rekla Tuga Tarle, nisu dugo ondje bili jer je Australija i njezin konzumerizam bio za nju i njezinu obitelj neprihvatljiv.

“Rasli smo u duhovnoj sredini i moj suprug i ja te takvu sredinu nismo mogli naći u Australiji tako lako. Ta pustinja duha koju smo tamo primijetili i kad smo shvatili što se događa u domovini, vuklo nas je natrag. Prije Krvavog Uskrsa 17. veljače 1991. vratili smo se u Hrvatsku i nikad nismo požalili.”

1996. godine naša sugovornica ponovno odlazi u Australiju, ali u diplomaciju.

“Razlozi mom prvom odlasku u Australiju nisu bili ekonomske prirode već političke. Mi smo vjerovali da našoj četvero djece trebamo otvoriti svjetske horizonte. Potom smo shvatili da nam je mjesto u našoj domovini i da njoj trebamo doprinositi. Kad sam otišla u drugu avanturu, bila mi je misija predstavljati Hrvatsku. Meni se činilo da mi se otvorila mogućnost da na sebi radim, a i da dam domovini svoje znanje.”

Tuga Tarle radila je u diplomaciji u Španjolskoj, Čileu i Slovačkoj, a 2013. vratila u Hrvatsku. Kako je rekla, nije joj bilo lako predstavljati zemlju koja je bila novost na zemljopisnoj karti.

“Vjerujem da se putem kulture najbolje predstavlja naša zemlja pod uvjetom da politika obavlja svoj posao dostojanstveno te da bude potpora kulturnom dijelu. Smatram da kultura otvara vrata koja se inače ne bi mogla otvoriti te da stvaraju prijateljstva i miču predrasude vezane uz tu zemlju.”

Iako je 10 godina u mirovini, Tuga Tarle završava doktorat pod nazivom “Mit o povratku u imaginariju hrvatske dijaspore u Australiji”.

“Meni ne treba doktorat, ali budući da sam se tim sadržajima toliko dugo bavila, odučila sam da se tim temama moram ozbiljnije baviti. S obzirom na moje neposredno iskustvo s iseljenicima gdje sam često puta svjedočila tužnim pričama, pričama čežnje i nezadovoljstva te nade da će se vratiti. To sam doživjela kao vrstu obveze. Htjela sam to predstaviti na znanstvenoj razini te sam htjela dati priliku da dijaspora govori o sebi.”