U emisiji "Novi valovi dobrote" urednika i voditelja Branimira Gubića u srijedu 20. srpnja gostovala je Sonja Kuzmić, voditeljica i urednica HKR-a.
Na samom kraju dvogodišnjeg emitiranja ciklusa emisija “Na valovima dobrote”, kada bismo mogli reći da smo kao novinari susreli i ponešto naučili o osobama s invaliditetom, slušali njihove životne priče i suosjećali s njima, Bog nam opet skreće pogled na ono što ne primjećujemo, a pred nosom nam je. U ovom slučaju riječ je o našoj kolegici Sonji Kuzmić, djelatnici Hrvatske katoličke mreže, čija životna priča ne poznaje trenutak kad nije imala tjelesni invaliditet. Rođena kao nedonošče, s deformacijom donjih ekstremiteta – posljedica omotane pupčane vrpce oko nogu – te nedostatkom nekoliko članaka prstiju lijeve ruke i dijelom desne; s nepuna 3 tjedna starosti prvi put je operirana te je tijekom života imala priličan broj operativnih zahvata.
Bolnica za nju nije imala ni pelene ni odjeću, ni krevetić ni inkubator.
“Moj drugi dom su Ortopedija na Šalati te Krapinske i Varaždinske toplice. Liječnici i medicinsko osoblje koji su bili sastavnica mojih liječenja svih tih godina moja su proširena obitelj. Heroji su, naravno, moji roditelji s blagim otklonom, u dodatnom pozitivnom smislu, na jezičku vage s majčine strane”, istaknula je Kuzmić.
Time što je bila prva iznimno mala pacijentica s nepunih mjesec dana u tadašnjoj Vojnoj bolnici, nastao je problem gdje ga se najmanje očekuje: bolnica za nju nije imala ni pelene ni odjeću ni krevetić ni inkubator.
Operacija kojoj je podvrgnuta, nakon nje nikada više nije ponovljena na takav način.
“Sve su nabavili moji roditelji, uz svesrdnu pomoć dobrih ljudi. Ključnu ulogu imao je naš nadbiskup Kuharić, koji je urgirao da me se primi na liječenje iako je bolnica bila isključivo za liječenje vojnih osoba, a ne civila. Prostorije su bile u sastavu današnjeg Međubiskupijskoga dječačkog sjemeništa. Prvo sam prohodala s gipsevima na nogama, pa tek onda u cipelicama. Tri puta sam kompletno iznova učila kako hodati na svojim nogama. Na svoje krštenje sam sama hodala s tri i pol godine starosti u bijelim gipsanim čizmicama koje su bile baš ‘cool'”, prisjetila se Kuzmić.
Branimir Gubić i Sonja Kuzmić
U 13. godini života pred njom je bila ključna operacija i pitanje hoće li završiti u invalidskim kolicima ili ipak hodati svojim nogama. Operacija kojoj je podvrgnuta nikada više nije ponovljena na takav način.
“Uklonjen mi je kompletni zglob desne noge koji spaja stopalo i potkoljenicu te otpiljen deformirani dio kosti. Kasnije se pokazalo da je, iako tada najbolje i jedino rješenje, nije bilo dugoročno dobro jer nema ‘amortizera’ hodanja, nogu drže isključivo mišići i s njima funkcionira hodanje, istaknula je ova novinarka.
Ako treba, izgini za tim pultom, ali im ne daj razloga za trijumf!
Trideset i tri godine nakon prve operacije, Sonja dolazi raditi na HKR, u iste prostorije u kojima je prvi put operirana i liječena u prvim mjesecima svog života (studio i novinarska redakcija HKR-a u Voćarskoj 106). “Čudni su putevi Božji”, naglasila je i dodala kako je od siječnja 2007. godine bila voditeljica, spikerica, urednica emisija, glazbena urednica te od 2018. godine voditeljica-urednica i tonska realizatorica.
Sonja Kuzmić
“Ta godina kada je došlo do reorganizacije posla na Ksaveru, bila je jako stresna s obzirom na moj invaliditet i bila sam u iskušenju dati otkaz. Neprilagođenost radnih uvjeta mojim specifičnostima… na izričit poticaj kolege iz Glazbene redakcije riječima: ‘Ako treba, izgini za tim pultom, ali im ne daj razloga za trijumf!’, po tko zna koji put podižem ljestvicu na visinu za koju ni sama nisam vjerovala da ću ‘preskočiti’ i uspjela sam! Ono što drugi rade s deset prstiju sa svim pripadajućim člancima, ja radim s onim što mi je darovano rođenjem i to uspješno!”, rekla je Kuzmić.
Kruna je žrtva i to fizičke i/ili duhovne naravi.
S manjom dozom šale i sarkazma za sebe kaže da dva puta dnevno “čudesno” ozdravlja. Razlog tome je činjenica da nema prebivalište u gradu u kojem joj je radno mjesto i, samim tim, nema pravo na iskaznicu osobe s invaliditetom koja bi joj omogućila vožnju na sjedalu osobe s invaliditetom u sredstvima javnog prijevoza. Iako je uredno upisana u Registar osoba s invaliditetom RH – umjesto ljutnje na zakonski “nonsens”, to tumači kao osobno čudo ozdravljenja na kojih desetak sati dnevno dok ne stigne u grad u kojemu živi i iznova stječe status gore navedene osobe.
O molitvi je rekla da ima neizmjernu snagu, “no kruna je žrtva i to fizičke i/ili duhovne naravi… Izraziti blagoslov u mom životu su osobe koje mole za mene, one su moji anđeli na čijim krilima ja letim Gospodinu ususret”, zaključila je Kuzmić.
