Hrvatski znakovni jezik je priznat kao jezik u Hrvatskoj od 2015. godine kada je proglašen izvornim jezikom ove zajednice osoba u našoj zemlji i to je ono što mnogi ljudi ne znaju – da je znakovni jezik, jezik za sebe, da to nije govorni hrvatski jezik, naglasila je Tajana Uzun.

Hrvatski znakovni jezik je priznati jezik u Hrvatskoj od 2015. godine kada je proglašen izvornim jezikom ove zajednice osoba u našoj zemlji i to je ono što mnogi ljudi ne znaju – da je znakovni jezik, jezik za sebe, da to nije govorni hrvatski jezik.

Radi se o posebnom izvornom jeziku zajednice gluhih koji ima svoja gramatička pravila i uči se na jednak način kao bilo koji drugi strani jezik, objasnila je također HKR-ova sugovornica.

Sada time ima priliku uči i u obrazovni sustav, od najranije dobi pa do visokoškolskog obrazovanja.

U Hrvatskoj je prema evidenciji njihove krovne institucije – Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba ‘Dodir’ – oko 360 gluhoslijepih osoba, a prema procjenama resornog ministarstva oko 4000.

Točan broj je naravno puno veći, ni približno ovoj stvarnosti, smatra ona, no i upoziorava: Broj potreba korisnika s brojem prevoditelja je također puno veći. Prevoditelja ima samo 12.

Oni rade na način da im korisnici svakodnevno šalju popis svojih potreba te ih planiraju tri dana unaprijed; kako odlazak u dućan, tako druženje i bilo kakve druge neformalne situacije.

Objasnila je i što znači njezina uloga ‘ intervenorice’ što je za razliku od ‘prevoditeljice’ za gluhoslijepe manje znano.

Ta služba je vezana isključivo za populaciju gluhih i slijepih osoba koje imaju istovremeno oštećenje i vida i sluha.

Osim klasične podrške komunikacijske tim ljudima je potrebna i podrška u kretanju, ponaosob u neformalnim situacijama, za vrijeme kupovine, druženja…

Prevoditelj je isključivo fokusiran na prijevod svih auditivnih informacija, a s druge strane intervenori pružaju uslugu kretanja – osobu je potrebno pokupiti kod kuće i odvesti do određene točke te jei tamo pratiti ukoliko bi bilo potrebno.

Isto tako, vrlo zanimljivo je bilo čuti njezino svjedočanstvo kako se sama našla u svemu tome.

Tajana Uzun je, naime, jedina osoba u svoje obitelji koja dobro vidi i čuje.

“Meni su i baka i djed bili potpuno gluhi, i mama i tata, brat također, te njegova kćer. Cijela moja obitelj ima oštećenja i vida i sluha. Odrasla sam u obitelji koja koristi znakovni jezik. To mi je bio kao prvi jezik, a onda kasnije je došao hrvatski.”

“Rekla bih da mi je to i obiteljski poziv, a nakon završetka Filozofskog fakulteta, studija jezika, paralelno se razvila ljubav prema znakovnom i nekako sam ostala tu. Prvo sam radila isključivo kao prevoditeljica, a dalje nastavila prema razvijanju programa za prevoditelje znakovnog jezika.

Sonja Kuzmić i Tajana Uzun (Foto: HKM)

U Hrvatskoj su 2005. godine tiskani prvi udžbenici za učenje znakovnog jezika. Do sada su to jedini takvi udžbenici i prvi i jedini materijali po kojima se može učiti taj jezik.

Od tada je tehnologija iznimno napredovala i stvorila se potreba za novim materijalima u učenju jezika što sada već podrazumijeva i video snimke.

Nije dovoljan sada samo udžbenik s priručnim CD-om ili fotografijama.

Svi polaznici učenja jezika moraju imati nekakvu mogućnost praćenja video snimki, odnosno znakova, kako bi dobro usvojili svaki znak i gramatičke strukture, pojasnila je između ostalog Uzun, nastavljajući:

“Osjetili smo da je stigla potreba za nečim novim, što će biti lakše za učiti, dostupnije polaznicima i to je sada u pripremi. Nadamo se da će biti gotovo do listopada te da će polaznici tečaja znakovnog jezika moći koristiti novi udžbenik koji je trenutno u završnoj pripremi.”

Važno joj je bilo za reći i da dosadašnji svi radni materijali nisu bili usklađeni sa okvirom za učenje jezika kao što imaju svi drugi strani jezici – jasno propisane ishode učenja na određenim razinama – A1, A2, B1, B2 i druge razine.

Njihovi tečajevi do sada nisu imali takve propisane kompetencije. S ovim projektom započetim pretprošle godine žele i to promijeniti.

“Nadam se da će se svi budući tečajevi, koje razne udruge organiziraju, moći konkretnije organizirati s jasnim ishodima učenja, standardiziranim, koje polaznik treba imati kad završi prvi razinu, drugu razinu, treću i svaku iduću , pa nećemo više imati tolike neujednačenosti koje smo imali do sada, poručila je sugovornica Hrvatskog katoličkog radija.

Novi valovi dobrote