Suzana Borko i s. Meri Muše

Prema riječima s. Meri Muše, Isusovačka služba za izbjeglice neprofitna je humanitarna udruga koja je dio mreže međunarodne humanitarne organizacije Jesuit Refugee Service (JRS) osnovane 1980. godine s poslanjem da prati, služi i zagovara prava izbjeglica i drugih nasilno raseljenih osoba. Hrvatski ogranak udruge djeluje od 1993. pomažući izbjeglicama i prognanicima Domovinskog rata. Danas se pomaže većinom izbjeglicama koje su morale napustiti svoj dom zbog pripadnosti određenoj vjere ili politici kao i tražiteljima azila koji traže međunarodnu zaštitu jer im je direktno ugrožen život.

“Nedavno smo u Centru SOL (Susretu običnih ljudi) imali 30-ak studenata. Pitala sam ih što misle koliko ima tražitelja azila. Brojke su bile u rasponu od nekoliko stotina tisuća do milijun. Međutim, Hrvatska je osigurala 844 zahtjeva međunarodne zaštite, a u postupku traženja azila je 1800. Najviše azilanata su iz Afganistana, Iraka, Irana, Sirije, Turske i Bangladeš. Većinom će oni nastaviti  put prema Njemačkoj i Italiji.”

Kako je rekla, osim Isusovačke službe za izbjeglice u Hrvatskoj postoje razne nevladine organizacije poput UNHCR-a, Crvenog križa, Centra za mirovne studije, a svi se na svoj način bave onime što je potrebno strancima.

“Isusovačka služba za izbjeglice se razlikuje od drugih organizacija jer počiva na ignacijanskoj duhovnosti. Odnosno u našem radu vodimo se primjerom Isusa koji je bio otvoren za sve ljude. Naime, Isus se zalagao za odbačene narode, posebice Samarijance, ali i žene. Za sve koji su trpjeli.”

S. Meri Muše napomenula je kako je njihovo geslo pratiti, služiti i zagovarati.

“U Centru SOL (Susretu običnih ljudi) integriraju se izbjeglice. Ondje se uistinu susreću obični ljudi, a istovremeno skraćenica SOL označava začin koji daje okus hrani. U tom centru prvo upoznajemo otkud su ti ljudi, slušamo njihovu povijest i pokušavamo razumjeti njihov svijet. Pokušavamo biti začin dobrote.”

Nadodala je kako u Centru SOL radi profesionalni tim sačinjen od socijalnog radnika i kulturnog medijatora, a dolaze i volonteri koji pomažu u prevođenju te oko škole.

Istaknula je kako se strani radnici u Hrvatskoj nađu u nekim oblicima suvremenog ropstva.

“Poslodavci uzmu strancima dokumente radi prijave i potom im se ti dokumenti ne vrate. Često im se tako ne omogućava mobilnost, kao ni plaće. Posebno me ganuo primjer muškarca Jokija, iz Indije koji je došao u Centar SOL. Visok je 1.90 metara sa suzama u očima. Jako me ganuo sa svojom pričom. Naime, bio je dvije godine nezaposlen, a pritom nije primio ni jedne kune, a u Indiji ima ženu i dijete. Upravo je on bio osoba bez nade, a ja sam se slučajno tu našla da pomognem. Nakon određenog vremena smo uspjeli. Sad me zove svaku nedjelju da mi zahvali jer sad im posao i može prehraniti djecu i ženu. Svatko od tih izbjeglica ima tešku priču i velike traume”, poručila je s. Meri Muše.

Novi valovi dobrote