Naš gost umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac govorio je u emisiji kako provodi svoje vrijeme u mirovini, a posebno se prisjetio i blaženog kardinala Alojzija Stepinca.

Mons. Juraj Jezerinac kazao je da nema slobodnog vremena jer je svaki trenutak dragocjenjen da bi se mogao iskoristiti za neko dobro. “Vrijeme koje mi je dragi Bog podario želim iskoristiti tako da ga svojim životom proslavim. Kada dođe trenutak prijelaza između vremenitog i vječnog života da se susretnem s onim kome sam vjerovao i kome sam se molio, a to je Krist Gospodin i njegova majka Marija”, rekao je.

Vrijeme koje mi je dragi Bog podario želim iskoristiti tako da ga svojim životom proslavim

Poznato je da se mons. Juraj Jezerinac bavi i slikarstvom. A na pitanje zašto baš slikarstvo odgovorio je: “Gledajući prirodu sve me to ponukalo da to prenesem u svojim okvirima na platno. Već u osnovnoj školi bio sam zaokupljen mišlju i željom da počnem slikati. Želja sa slikanjem bila je jaka. Ta želja oduvijek je u meni tinjala. Donio sam odluku da krenem u bogosloviju, posvetio sam se studiju, ali je slikanje u meni uvijek bilo i čekao sam trenutak da se to konačno ostvari. I kada sam došao u mirovinu prihvatio sam se kista i krenuo sam slikati.” Do sada mons. Juraj Jezerinac naslikao je oko 270 slika.

Umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac

Osim slikarstva mons. Jezerinac izrazito voli i glazbu pa je tako odmalena svirao violinu. “Ljubav prema glazbi nastala je još u obiteljskom ozračju. U našoj obitelji svakog dana se sviralo i pjevalo. Glazba i pjesma su kao cvijet na prozoru duše i to su meni osobno bili najljepši dani u mojem životu. I kada ponestane glazbe i pjesme nastane jedno novo stanje koje ulazi u društvo i svakodnevni život, unosi jedno čudno raspoloženje, odnosno, neraspoloženje koje se odrazi na pojedinom čovjeku, ali isto tako i društvu. Zato je jako važno njegovati glazbu i pjesmu”, naglasio je.

Ljubav prema glazbi nastala je još u obiteljskom ozračju.

Govoreći o trenutnoj pastoralnoj aktivnosti rekao je: “Otkad sam otišao u mirovinu više ne posjećujem Hrvatske katoličke misije iako su me više puta pozivali. Osjećam da mi je zdravlje malo naručeno, ali i osim toga godine su. Nisam ja tako mlad kako izgledam. Inače se rado sjećam mojih nekadašnjih župljana koji su mi ostali u krasnom sjećanju posebno u Kanadi. Molim se za njih, molim da sačuvaju svoje korijenje koji su hrvatski i katolički i često se čujemo telefonski. Sadašnja pandemija je pomalo poremetila odnose tako da više nema one blizine, povezanosti i ljubavi među njima.”

Mama je uvijek molitvu završavala s molitvom za neprijatelje Crkve.

Mons. Juraj Jezerinac kazao je da su za njegov svećenički poziv najviše zaslužni njegovi roditelji, prije svega primjer njihova života. “Molili smo na razne nakane. Mama je uvijek molitvu završavala s molitvom za neprijatelje Crkve. Redovito smo išli na misu. I nakon toga svake nedjelje se uvijek sviralo i pjevalo. Imao sam sreću da sam živio u vrijeme kardinala Stepinca koji je došao iz Lepoglave u zatočeništvo u Krašić 1951. godine. Budući da se moja župa Gornje Prekrižje nalazi u neposrednoj blizini župe Krašić i nije imala stalnog svećenika već je njome upravljao krašićki župnik preč. Vraneković. Često sam odlazio u Krašić na svetu misu koju je služio blaženi kardinal Alojzije Stepinac. Govorio je jednostavno, svetopisamskim riječima i jednostavnim jezikom. Bilo ga je lijepo slušati. Zanimljivo je kako su ga i djeca slušala, mladi i odrasli. Govorio je jednostavnim jezikom da su ga svi razumjeli. Osobno sam ga gledao kao svetog čovjeka uronjenog u Boga i Isusa Krista. Posebno je gajio ljubav prema Majci Božjoj. Bile su to teške godine za Crkvu, a posebno za blaženog Stepinca”, istaknuo je.

Tada sam kao dječak zaključio koliko on zbog toga pati, ali nikada nije gubio nadu. Nikada.

Prisjećajući se svog osobnog susreta s blaženim kardinalom Alojzijem Stepincem rekao je: “Zamislite meni kao dječaku rekao je: ‘Kako je meni teško. Ja sam zagrebački nadbiskup, a ne mogu vršiti svoju službu‘. U jednom trenutku on je stao i rekao: ‘Neka. Hvala dragom Bogu i na tome‘. Tada sam kao dječak zaključio koliko on zbog toga pati, ali nikada nije gubio nadu. Nikada. U trenucima teškoća koje je proživljavao znao je podići glavu i svjestan svoga gesla reći: ‘U tebe se, Gospodine, uzdamo!‘ Bog mu je tada bio snaga i jakost. Sve to je djelovalo i učvršćivalo me u pozivu.”

“Kada sam došao u sjemenište, a išao sam po preporuci kardinala Stepinca, prvo pitanje koje mi je rektor postavio bilo je koji je razlog mog odlaska u sjemenište. Ja sam rekao da mi je želja naviještati Evanđelje kao što ga je naviještao kardinal Stepinac”, rekao je mons. Juraj Jezerinac.

Posebno je istaknuo da je kardinala Stepinca više puta posjećivao, a olakotna okolnost je bila ta što je bio dijete. “Kada bih došao do njega milicija se nije baš obazirala na djecu. Ja sam osjetio njega više puta i nosio sam pisma i posebno što me je zamolio. Kardinal je posebno volio djecu. Djeca su se svakodnevno okupljala oko njega i on je davao bombone. Čak su ga nazivali Isusom. Dao sam izgraditi jedan veliki križ na mjesto susreta s njim gdje me je pitao želim li biti svećenik. S njim je išao župnik i milicija. Rekao sam da bih volio biti i da sam već išao u Zagreb, ali me nisu primili jer je bilo puno dječaka. Tada je on zamolilo župnika Vranekovića da ide sa mnom u Zagreb i da zamoli rektora i da me prime. I tako sam primljen”, istaknuo je.

Dao sam izgraditi jedan veliki križ na mjesto susreta s njim gdje me je pitao želim li biti svećenik.

“Svoje dane nastojim provoditi ja osobno u vršenju svojih zakona i dužnosti, a to je prije svega dnevna sveta misa, molitva, zahvaljujući na svemu dragome Bogu čime nas je obdario i danas daruje. Molim za sve ljude, a posebno bolesne, molim da s ljubavlju prihvate svoj križ koji oni nose svakodnevno. Uvijek se sjetim jednog mladića koji je rekao: ‘Crkva će rasti sve dok ima onih koji Bogu dragovoljno daruju kao žrtva‘. Mislim da je to izazovno upravno za ovo vrijeme. Smisao žrtve i patnje. U novije vrijeme čitam sve više djela naših papa, produbljujući tako ne samo znanje o vjeri, nego da mi pomogne učvrstiti vjeru u onog u koga sam povjerovao. Treba raditi kao da sve ovisi o nama, a moliti kao da sve ovisi o Bogu. Nema smisla proklinjati tamu uvijek je dobro zapaliti svjetlo pa makar i ono najmanje jer je ono kadro osvijetliti i najveću tamu”, zaključio je aktivni umirovljenik mons. Juraj Jezerinac.

Cijelu emisiju pogledajte ovdje!