Borna Marinić i Karlo Kopčić

Karlo Kopčić od malih nogu nalazi se u invalidskim kolicima. Kako nam je otkrio, još je kao dijete nastradao u 3. razredu osnovne škole.

“Igrao sam košarku nakon nastave te sam pao. Nije odmah bila vidljiva ozljeda, a zapravo je pukla leđna moždina. Moje djetinjstvo se razlikovalo u tome što u jednom trenu više ne ideš u školu s prijateljima, nema trčanja, nema nogometa, jednostavno se život okrene. Pozitivno je jedino to što kad sam imao 10 i ne razumiješ sto posto situaciju. Kao dijete jednostavno prihvatiš svoje stanje”, istaknuo je Kopčić naglasivši da je ljudima oko njega bilo teško, pogotovo roditeljima i rodbini.

Prema Kopčićevim riječima, propustio je 3. i 4. razred kada je samo polagao ispite, a u ostalim razredima 5., 6., 7. i 8. nastava se odvijala u prizemlju škole i tako je završio osnovnu školu.

“Moje djetinjstvo nije bilo nešto ‘wow’ jer sam se u kolicima, ali imao sam priliku gledati svoje prijatelje kako kako igraju nogomet i košarku. Dovoljno mi je bilo biti među njima. To su ljudi s kojima sam i danas prijatelj.”

Kopčić je istaknuo da je završio srednju ekonomsku školu, a potom je tražio posao te se zaposlio u telekomunikacijskom poduzeću gdje je radio 11 godina.

“Živio sam s roditeljima dok nisam upoznao sadašnju suprugu te smo počeli živjeti odvojeno od roditelja.”

Naš sugovornik otkrio nam je kako mu je bilo odlično početi raditi te je nakon 11 godina promijenio posao i prešao u u automobilsku branšu.

“Položio sam vozački ispit 2005. godine. Bilo je čudno kako osoba koja nema funkciju nogu vozi automobil. Na kraju kad sjedneš u automobil sve brzo shvatiš i sve je super završilo. Vozim prilagođen automobil.”

Kako je otkrio Karlo Kopčić, prije pet godina počeo je raditi u Tokiću.

“Prvo sam radio u call centru, mislio sam da je to za mene. Ondje sam radio 2,5 godine, stekao znanje i iskustvo što mi je pomoglo u sadašnjoj karijeri. Sada sam viši savjetnik u Tokiću, gdje zajedno s kolegom održavamo veći vozni park za 12 vodećih poduzeća.”

Naglasio je kako je u Tokiću za osobe s invaliditetom osiguran pristup zgradi, uredima i toaletima.

“Kad moram ići negdje, kao osoba s invaliditetom uvijek moram biti korak ispred. Potrudiš se, snađeš se da dođeš do cilja.”

Kopćič se bavi i stolnim tenisom. Naime, već 7 godina igra za Uriho Zagreb i naglasio je kako je to bila vrhunska oduka. Bio je na puno natjecanja vani i u Hrvatskoj.

Novi valovi dobrote