Ljubav prema starim automobilima bila je tema HKR-ovih Novih valova dobrote, u subotu, 11. lipnja u kojima je gostovao zagrebački srednjoškolac koji se školuje za automehaničara Karlo Sikirić. Ljubav prema automobilima gaji još malih nogu i to ne bilo kakvim automobilima već starim povijesnim vozilima kojima je posvetio dobar dio svoga života.
Ljubav prema starim automobilima kod Karla je prisutna od malih nogu kada je s tatom u garaži popravljao automobile. Shvatio je kako se jednog dana želi baviti upravo starim automobilima te se školuje za automehaničara. “Da bismo automobil prozvali oldtimerom, auto bi trebao biti star barem 30 godina, a najpoželjnije je da je automobil star 50 godina te da ima što manje tehnologije”, kazao je Sikirić o definiciji oldtimera.
Posljednjih mjeseci posvetio se radu na Lotusu serije 4, automobilu iz 1972. godine s originalnim dijelovima i šasijom. “Lotus je izrađen u Velikoj Britaniji u svega 310 primjeraka, a njegove dijelove prilično je teško nabaviti, pogotovo kada su u pitanju navoji i šarafi. Zanimljivo je kako danas u Zagrebu ima svega nekoliko osoba koje se razumiju u Lotus i njegove dijelove”, istaknuo je Sikirić.
Povodom 36. Oldtimer Rallyja Zagreb koju je organizirao Oldtimer klub Zagreb Sikirić je imao priliku razgledati stare automobile te provozati neke od njih po zagrebačkim ulicama. “Rally je održan u povodu obljetnice prtvett automobilske utorke 1912. godine Zagreb-Varaždin i Varaždin-Zagreb. Ispred garaže smo radili gotovo do 1 sat ujutro jer smo imali problem s paljenjem automobila što smo jedva riješili. Auto je upalio iz trećeg pokušaja i tako smo se zaputili prema Trgu bana Jelačića gdje smo parkirali i čekali na okupljanje sudionika. Na Trgu smo bili parkirani od 8 do 13 sati nakon čega je uslijedila promotivna vožnja po zagrebačkim ulicama”, naglasio je Karlo Sikirić.
Sikirić se na utrku uputio sa susjedom s obzirom na malu nezgodu koja se dogodila s automobilom zbog čega je prestao raditi. “Bilo je jako lijepo, a u koloni nas je bilo oko pedeset. Vidio sam lijepe oldtimere i bilo je ljepše nego što sam očekivao. Utrke se inače nikada ne voze autoputom jer su to prilično stari automobili i velika je mogućnost da se pokvare. Tako smo vozili preko Zagorja do Varaždina, a putom smo primijetili kako ljudi izlaze na ceste te naslonjeni na ograde ispred kuće s interesom i pažnjom promatraju ovaj zanimljiv automobil”, kazao je Sikirić.
Riječ je o utrci revijalnog karaktera koja se održala isključivo u spomen prve utrke koja se održala prije 110 godina te nije bilo natjecanja. “Dočekali su nas gradonačelnik grada Varaždina i TZ grada Varaždina na glavnom gradskom trgu i ondje smo parkirali. Obišli smo i Gradski muzej grada Varaždina te malo odmorili”, poručio je.
Nakon završetka školovanja Sikirić planira raditi kao automehaničar čemu se već sada raduje te s nestrpljenjem očekuje ovo razdoblje. “Planiram završiti 3. i 4. godinu škole za automehaničara i onda bih želio imati vlastitu automehaničarsku radionu. Jednog dana volio bih imati i mjesto gdje bih imao muzej automobila i stazu sa starim automobilima”, zaključio je Karlo Sikirić.