Borna Marinić i Ivan Ćosić

Ivan Ćosić ostao je bez potkoljenice tijekom automobilske nesreće.

“To se dogodilo kad sam imao 15 godina. Automobil je naletio na mene i bacio me na betonski zid. Tada sam ostao bez noge i prošao sam rehabilitaciju pomoću koje sam naučio kako hodati. Ta nesreća prekinula je košarkaške snove jer sam tad samo o tome sanjao”, prisjetio se Ćosić.

Unatoč tome Ćosić je otkrio glazbu te je naučio svirati gitaru i družio se s prijateljima.

“Završio sam srednju i fakultet. Tijekom studija sam otkrio sjedeću odbojku. Nisam se mislio time baviti jer me je tada bilo sram što nemam noge. Primjerice nisam se išao kupati na more, ali to je nešto što sam sam trebao proći sam sa sobom. Onda sam se oslobodio i krenuo igrati odbojku kako bi me pustili na miru. Shvatio sam da je to za mene jer se u meni probudio natjecateljski duh. Rekao sam si idem to raditi jer više nije bilo natrag.”

Naš sugovornik je naglasio kako su ga sport i glazba izvukli iz sivila jer nije imao stručnu pomoć.

“Najgore je kad netko postane osoba s invaliditetom i oda se alkoholu. Viđao sam to. Moj sportski odgoj zaslužen je za to da se krenem baviti paraolimpijskim sportom. Odbojka je tehnički zahtjevan sport jer zahtjeva veliki broj ponavljanja, a kad uđeš kao starija osoba u taj sport teško je sve pohvatati”, istaknuo je Ćosić.

Hrvatskoj muškoj reprezentaciji u sjedećoj odbojci idući tjedan ukazuje se prilika za odlazak u Tokio na Paraolimpijske igre kroz kvalifikacijski turnir.

“Zasad je sedam mjesta na Paraolimpijadi popunjeno, a za to osmo se u Njemačkoj održavaju kvalifikacije. Tko osvoji taj turnir ide u Tokio na Paraolimpijske igre. Odrađujemo trening što je bolje moguće. Volio bih da neki slušatelj ako poznaje neku osobu s invaliditetom da joj poruči da se krene baviti sa sportom. Meni je to druga obitelj jer provodimo vrijeme zajedno, i tu su se sklopila krasna prijateljstva. Odbojka je timski rad i moraš dati puno od sebe da bi imao rezultate”, naglasio je Ćosić.

Osim sjedećom odbojkom, Ivan Ćosić se bavi i rekreativnim trčanjem po neravnom terenu, što se naziva trail trčanjem.

“Odradio sam Velebit trail i super je. Divan je to sport, tko voli trčati neka krene polako. Ja sam prešao 16 kilometara na Velebitu, ali to je zato jer  sam isprobavao posebnu protezu. Meni je cilj potaknuti druge da se bave sportom, ali mislim da se i djecu treba potaknuti da borave što više vremena u prirodi”, poručio je Ivan Ćosić.

Novi valovi dobrote