U Caritasovoj kući u Brezovici žive djeca i mladi s različitim oblicima invaliditeta.

“To je zaista veliki spektar teškoća s kojima se naša djeca suočavaju i s kojima žive. Radi se o višestrukim teškoćama raznih oblika. Od tjelesnih do mentalnih oštećenja. Trenutno je kod nas na smještaju 75 korisnika djece i mladih s oštećenjima i 20 korisnika koji su nam u skupini boravak koja je naša izvaninstitucionalna usluga. Sveukupno je 95 korisnika o kojima svakodnevno brinemo. Mi smo kuća za djecu od 3.-21. godine, ali ponekad imamo i nakon 21 godine, dakle starije korisnike”, rekla je Ivana Kokić Ajazaj.

“Moj glavni posao i cilj je učiniti Caritasovu kuću njihovim domom, dakle, da im bude što veselije i toplije u toj kući. Iz dana u dan se trudim i nadam se da u tome uspijevam. Tu su razne aktivnosti i sadržaj. Brinem i za korisnike, ali i zaposlenike, jer kada su oni sretni onda su i djeca sretna. Naše tete kuharice brinu za obroke. Podijeljeni smo u 6 manjih stambenih jedinica. Nastojimo u tim jedinicama što više imitirati obiteljski život. Između 12-15 djece provodi vrijeme u jednoj stambenoj jedinici”, rekla je Kokić Ajazaj.

Kuća bl. Alojzija Stepinca je 1994. krenula s radom za djecu stradalu u Domovinskom ratu. Kasnije se transformirala u kuću za djecu sa teškoćama u razvoju. “To je naša usluga za punoljetne osobe s invaliditetom u kojoj pomažemo roditeljima u cjelodnevnoj brizi. Naša usluga traje 8 sati dnevno gdje se na stručan način provodi vrijeme s korisnicima”, rekla je voditeljica Kuće.

O duhovnoj brizi za korisnike Kuće bl. Alojzija Stepinca’. u nastavku je Kokić Ajazaj rekla da se to odnosi na nedjeljnu svetu misu, odlaske na hodočašća, svakodnevnu molitvu i razgovor o kršćanskim vrijednostima i odgoju. Dugo smo iščekivali projekt financiran sredstvima Europskog fonda. Riječ je o prvoj Caritasovoj stambenoj zajednici koja pruža uslugu organiziranog stanovanja za punoljetne osobe s invaliditetom na zagrebačkoj Trešnjevci. Jako smo ponosni na taj projekt i drago nam je da korisnici imaju priliku osjetiti taj način života. To je proces deinstitucijalizacije i cilj je što više ih osposobiti za samostalan život. Bojali smo se kako će prihvatiti novi način života, ali oni imaju takve “kapacitete” to je nevjerojatno”, podijelila je s nama Ivana Kokić Ajazaj.

Ispunjena sam i ne smatram to poslom. To nije posao – to se živi noću i danju. Sanjaš i budiš se s osjećam da radiš nešto dobro za nekoga.

O svojim planovima i željama u Kuća bl. Alojzija Stepinca’ naša gošća rekla je da trenutno sakupljaju donacije za kupnju osobnog vozila. “Želja mi je velika da osposobimo bazen u našoj Kući i nadam se da ćemo to u skorije vrijeme uspjeti ostvariti. Također, željela bih modernizirati naše spavaonice”, istaknula je Kokić Ajazaj.

Kako pomoći Caritasovoj kući za djecu?

“Možete nas razveseliti uvijek i na različite načine. Mnogo je djece kod nas i potrebe su velike. Svaki put kada nas netko nazove i pita kako nam mogu pomoći kažem im da je to ljuljačka koju treba obojiti, lišće koje treba pokupiti, ulazna vrata, prozor ili nešto slično. Svaki trenutak nosi neke nove potrebe i važno nam je da to bude ciljano i smisleno”, rekla je Kokić Ajazaj.

Za mene je dobrota sve. Bez nje nema života, ljudi, prijateljstva i onog osnovnog što nas pokreće.

Mato je u Kuću došao 2. veljače 2008., a boluje od cerebralne paralizu blažeg oblika. Velika mu je želja da se jednoga dana zaposli, ali i da dobije mobitel koji koristi za društvene mreže. “Volim također slušati glazbu i pjevati. Moje zaduženje jest da brinem o sebi i svojem zdravlju. Dobrota je za mene druga osoba koja je uz tebe, koja te utješi i kada znaš da nisi sam”, rekao je Mato.

Novi valovi dobrote