Blaženka Bakula kazala je da je veliki zaljubljenik u nerođene i u rođene. Otkrila je da je njezina ljubav prema nerođenima porasla u onim trenucima kada je saznala da je trebala biti pobačena. “Gledajući svoj život unatrag sigurna sam da je u tom trenutku netko molio za nerođene. Zato sam ja danas ovdje. Moja mama odlučila je roditi unatoč teškoj situaciji”, rekla je.

Posvjedočila je da joj je srce gorjelo kada je čula patera Marka Glogovića kako govori o apostolatu za život i da se tada odlučila u sve to i ona uključiti. “Tu sam i ostala evo već petnaest godina. Apostolat za nerođene je definitivno moj put. Nešto što kola mojim venama i jednostavno živim taj apostolat iz dana u dan”, istaknula je Bakula.

Govoreći o svojem životu istaknula je da je njezin sin imao problema s astmom te je tada uvidjela da bez Boga ne može ništa. “Mogu reći da sam se tada obratila. Kleknula sam i zavapila Gospodinu koji je na kocu izliječio mog dječaka. Uvijek od negdje moramo krenuti”, prisjetila se.

Krenulo je molitvom koja je prije svega najpotrebnija za sve nas.

Blaženka Bakula sudjelovala je u stvaranju udruge Betlehem Zagreb. Istaknula je da je cijela priča apostolata za život krenula iz kapelice koja se nalazi u Svetom Petru u Šumi gdje je pater Marko osnovao molitvenu zajednicu u kojoj su bile tri bakice i on. “Krenulo je na pravim temeljima. Krenulo je molitvom koja je prije svega najpotrebnija za sve nas. I to se raširilo svugdje, a i u međuvremenu su se počele javljati i trudnice i majke s malom djecom za pomoć i jednostavno nas je dovelo do toga da moramo nešto poduzeti. Onda smo krenuli otvarati Udruge da bi sve to bilo legalno i posloženo zakonski i pravno. Prva Kuća sv. Josipa je u Karlovcu, nakon toga je otvoren Zagreb pa su se dalje širile. Gospodin je sve to gurao. Iako je za sve trebalo puno novaca i nama se činilo nemogućim za manje od tri mjeseca skupili smo novac što nam je bila potvrda da Gospodin želi to. Zanimljivo je da je to prije bila crkva i da je prijašnji župnik želio da u toj kući budu djeca. na kraju su mu te molitve i uslišane”, rekla je.

“Prvo smo bili u jednom malom podrumskom prostoru, a poslije smo prešli u kuću. Osim tog materijalnog dijela jako puno se radi s majkama i na molitvi, a velika većina dolazi iz situacija u kojima nisu bile upoznate s Gospodinom i iz poprilično nesređenih obitelji. I zaista imamo prekrasne povratne informacije. Djelujemo i materijalno i duhovno. Imamo prekrasnu suradnju sa svećenicima iz našeg dekanata i sa svećenicima općenito. Pomažemo i psihički jer imamo i naše psihoterapeute. Pomažemo na svaki način koji je mami u tom trenutku potreban. Ja sam svima njima mama i to mi je prekrasno”, istaknula je.

Osim tog materijalnog dijela jako puno se radi s majkama i na molitvi, a velika većina dolazi iz situacija u kojima nisu bile upoznate s Gospodinom i iz poprilično nesređenih obitelji.

Kazala je da je stotine i stotine djece prošlo i da je to zaista nešto predivno. Dodala je da su ti trenuci nenadoknadivi i posebni te da su oni ti koji sigurno dobivaju stostruko više.

Blaženka je istaknula da su tu kao Udruga od začeća do prirodne smrti. “Kuće koje smo do sada otvarali bile su majčinske kuće, a uskoro ćemo otvoriti i sigurnosnu kuću. Majke kod nas ostaju do godinu dana starosti djeteta. Primamo majke od samog početka trudnoće do godinu dana starosti djeteta. Nakon toga moraju izaći jer stalno dolaze nove mame. Mi smo ispočetka željeli da to bude neke tri godine, ali onda smo kroz iskustvo shvatile da je to jedan lijepi period u kojem one stvarno osnaže. Mi njih nikada ne ostavljamo. Tu smo za njih i dalje, ali moraju izaći nakon prvog rođendana”, rekla je Bakula.

Primamo majke od samog početka trudnoće do godinu dana starosti djeteta. Nakon toga moraju izaći jer stalno dolaze nove mame.

“Ono što je meni predivno jest što naša prva generacija beba ove godine upisuju osnovnu školu, a prva generacija naše spašene djece u apostolatu upisuju fakultete. To su prekrasne stvari da ponekad ne možete k sebi doći”, prisjetila se.

Govoreći o teškoćama na koje nailazi kazala je da je najvažnija osobna molitva i sveta misa. “Molitva, sveta misa, redovita ispovijed, razgovor s duhovnikom, bez toga mislim da bi sve bilo daleko teže. Preporučam se i u vaše molitve. Postoji svjetlo i tama i ta tama koja neprestano napada i koje moramo biti svjesni. I moramo biti svjesni da smo grješni i da padamo i ako nismo u molitvi sve se urušava”, rekla je.

Udruga Betlehem ima poziv na svakodnevnu deseticu za nerođene. Istaknula je da ih trenutno ima oko dvije tisuće molitelja.

“Sve podatke o nama možete pronaći na www.betlehem.hr i tu su svi podaci. Ukoliko netko čuje i osjeti u srcu da je Betlehemac svakako je dobrodošao”, dodala je.

Svaki put je uzbuđenje toliko posebno jer shvaćam da abortus nikada ne ubije samo jedno biće nego cijele generacije

A na pitanje što za nju osobno znači spasiti život odgovorila je: “To je neprocjenjivo”. “Pogotovo kad idete u rodilište po jednu takvu bebu. Nemam riječi. Svaki put je uzbuđenje toliko posebno jer shvaćam da abortus nikada ne ubije samo jedno biće nego cijele generacije. Da je moja majka napravila abortus ne bi bilo mene, a ni moje četvero djece. Abortus je ubojstvo i prekida ljudski živo. Voljela bih da žene to ne rade. Uvijek postoji rješenje. Nakon što su rekle da životu nikada mi nijedna žena nije rekla da joj je žao. Treba biti hrabar i reći da životu, neovisno o situaciji. Mi ne znamo Gospodinove planove. Mi nismo Stvoritelj i ne možemo donositi odluku tko će živjeti, a tko ne. Majko, ne boj se. 365 puta u Bibliji to piše. I sama sebi kažem ‘Gospodin je rekao ne boj se‘. Idemo hrabro u život i u svijet i Gospa nas štiti svojim plaštom. Za sve uvijek postoji rješenje.  Abortus nikada nije rješenje.