Dobrota je jako velika riječ. Činiti dobro čini čovjeka dobrim. Kad učinim nekome nešto dobro i vidim ta nasmješena lica, te sretne ljude, moje srce je jako veliko i ja se osjećam dobro. Čineći dobro činite sami sebi dobro.

Misao je ovo o dobroti voditeljice Udruge Betlehem Vukovar Blaženke Đapić koja je gostovala u HKR-ovoj emisiji “Na valovima dobrote”.

Kako je Udruga Betlehem osnovana u Vukovaru?

Udruga Betlehem osnovana je u Vukovaru prije otprilike godinu i pol dana što znači da smo mladi, novi. Udrugu je osnovao pater Marko Glogović kao sedamnaestu udrugu Betlehem u cijeloj Hrvatskoj. Naše prvo poslanje, naš apostolat je pomaganje trudnicama, majkama koje u jednom periodu svog života dođu do zida i ne znaju što i gdje će dalje. Ostanu trudne i posežu za abortusom. Udruga je osnovana baš iz tog razloga da se te žene imaju kome obratiti. Kad dođu u kušnju da naprave abortus da to ne učine nego da se obrate nama koji možemo pomoći i molitvom i savjetom i materijalno. Znači pomoći ćemo im da donesu dijete na svijet, da se rodi. Jer dijete ima pravo da se rodi.

Na koji način sve pomažete ženama?

Nastojimo pomoći najprije molitvom, zatim savjetom – kad se žene nađu u takvoj situaciji kažemo im da je dijete Božji dar i da nemamo pravo uništiti taj život i materijalno. U svim ovim segmentima probamo majci pomoći da ona dijete donese na svijet. To su uvijek majke koje su zlostavljane, nije sređena obiteljska situacija, otac djeteta je alkoholičar, rastavljene su… Ima i mladih djevojaka koje su, ne želeći to, ostale trudne i one najčešće abortusom smatraju rješenjem. Ali učinjen abortus je ubojstvo tog nerođenog djeteta. Dijete je živo od začeća. Osamnaesti dan po začeću djetetu počinje kucati srce. To je živo biće odmah, ne nakon tri, četiri mjeseca, nego odmah. Odlukom da tom djetetu oduzmemo život mi smo napravili ubojstvo. Pokušavamo to posvijestiti majkama kako ne bi učinile abortus.

Kakav je osjećaj kad se uspijete izboriti za jedan mali život?

Prekrasan! Prekrasan! I onda gledati to dijete kako odrasta, kako roditelj to dijete zavoli, to je radost. Suprug i ja nemamo djece, zato svako to dijete koje se rodi ono je i naš osobni uspjeh.

U čemu sve materijalno pomaže Udruga Betlehem?

Pomažemo, kad dobijemo, hranom, odjećom, pelenicama, nabavljamo i krevetiće i kolica, pomažemo svim onim stvarima koje su potrebne kad se dijete rodi.

Na koji način se sredstva prikupljaju?

To je uglavnom dobrotom ljudi. U crkvi imamo našu molitvenu zajednicu preko koje isto prikupljamo. Otkako su ljudi saznali za nas znaju doći i donijeti sami u Udrugu stvari potrebne za bebe, financijski nam pomažu – tko želi donirati dobro je došao. Kad netko nešto donese mi to odnesemo obitelji u potrebi. Obitelj nas nazove, kaže što treba, mi to sve spakiramo i odvezemo u kuću toj obitelji. Volimo otići i vidjeti kako ta obitelj živi, je li pravo stanje stvari ono što su nam preko telefona ispričali. Odemo do njih, sjednemo i poslušamo njihovu životnu priču i onda učinimo za njih ono što možemo.

Imate li iskustvo da su te obitelji, kojima ste pomagali, spremne pomoći nekom drugom?

O da. Ima baš jedna obitelj u gradu kojoj pomažemo i majka te obitelji, kad dobije nešto od odjeće, od stvari za bebe, rado to daje dalje. Ta majka kaže da zna koliko su njoj ljudi pomagali, koliko joj pomažu, koliko joj je to potrebno i koliko joj je to pokretač u životu i ona rado, kad dobije nečeg više, daruje drugima.

Koji su vaši planovi dalje u Udruzi?

Uz tekuće probleme naš je plan napraviti grobnicu za nerođene u gradu Vukovaru.

Udruga Betlehem nalazi se u Vašem domu, u Vašoj kući. Kako je došlo do toga da postanete voditeljica Udruge Betlehem u Vukovaru?

To je sve Božja providnost. Išla sam s dvije kolegice na seminar kod patra Glogovića i trebali smo krenuti kući. Pater me zaustavio i rekao mi da bih mogla voditi Udrugu Betlehem u Vukovaru. Ostala sam zatečena jer nisam o tome nikad razmišljala. Pola mog srca je reklo da. Druga polovina je razmišljala o papirologiji koju će trebati srediti, ako se toga prihvatim, a ja se stvarno u to ništa ne razumijem. Javilo se i pitanje “Pa otkud ja?”. Pater mi je dao vrijeme da mogu odlučiti želim li to ili ne i hoću li ponudu prihvatiti. Nakon par mjeseci mojeg razmišljanja i razgovora s Bogom u jednom trenutku sam čula Božji glas u mojem umu koji mi je rekao: “Pogledaj kolike sam ti milosti u životu dao i sada kad te zovem na put da mi služiš ti se pitaš da li želiš ili ne”. Kad sam čula te riječi cijelim mojim tijelom je prošlo: “Bože ja se više ne želim pitati. Ja prihvaćam tvoj poziv, ti znaš da ja ne znam ali me zato ti vodi. Budi ti moj put, moj život da uspijemo u ovome gdje si me pozvao.” I evo tako je sve krenulo.

Pokrenite i vi val dobrote. Ukoliko imate priču o nekome koji se nesebično daruje bližnjima pišite nam na e-mail: navalovimadobrote@hkm.hr.