Sveti Ivan Bosco naglašavao je da ‘djecu nije dosta voljeti, oni trebaju osjetiti da su voljeni‘ i vjerujemo da se tajna uspjeha svakog djeteta skriva upravo iza činjenice da su voljena i prihvaćena od svih nas. Posebno ovdje stavljamo naglasak na djecu i mlade s poteškoćama kojima je samo potrebno pružiti priliku, a oni svojim trudom i zalaganjem pokažu koliko daleko mogu doći, pokažu da im je uistinu samo nebo granica. To potvrđuje i naša Paula Buljanović koja svojim trudom i zalaganjem ruši svaku predrasudu.

Paula Buljanović je 21-godišnja djevojka rođena sa sindromom Down. Od najranijeg djetinjstva uključena je u mnoge rehabilitacijske postupke, a s nepune tri godine krenula je u redovan dječji vrtić. Paula je nakon vrtića upisana u redovnu osnovnu školu po prilagođenom programu uz osobnog asistenta. Po završetku osnovne škole krenula je u srednju strukovnu školu, smjer kuhar također po prilagođenom programu uz asistenta. Redovno polazi razne radionice (keramičarsku, plesnu, krojačku), član je parataekwondo kluba Zaprešić, a u Udruzi za sindrom Down je uključena u program pripreme za zaposlenje.

Foto: Privatna arhiva

Svi koji je poznaju svjedoče kako je Paula uporna, dosljedna i marljiva djevojka koja sve svoje zadatke rado i uspješno obavlja. Prilike koje joj se pružaju prihvaća i maksimalno se trudi biti najbolja što može. Želja joj je zaposliti se i imati jednake mogućnosti kao i njeni vršnjaci, ali pri tome je svjesna i svojih ograničenja.

Paulina majka Lidija Buljanović otkriva nam kako je bolno i stresno prisjećati se svih tih zapreka i poteškoća na životnom putu s kojima se suočavaju kao roditelji djeteta s poteškoćama.

Do poteškoće s kojima se suočavaju najčešće dolazi zbog nesređenog i rigidnog sustava u državi.

“Do poteškoće s kojima se suočavaju najčešće dolazi zbog nesređenog i rigidnog sustava u državi. Nepotrebnim učestalim vještačenjem opterećuje se i djecu i roditelje, ali isto tako i zdravstveni i socijalni sustav”, istaknula je mama Buljanović. Ono što nas veseli jest činjenica koju je navela da se tijekom godina ipak mnogo toga poboljšalo.

Foto: Privatna arhiva

I za djecu s poteškoćama najvažnije i najkorisnije je uključivanje od najranije dobi u redovne vrtiće, a potom i u redovne škole. Lidija Buljanović svjedoči da im na takav način omogućavamo rasti s vršnjacima i integrirati se u sva područja života što je za njih neprocjenjivo.

Rana intervencija, uključivanje u redovan vrtić i školu i empatija okoline ključ su za najbolji mogući uspjeh koji mogu ostvariti osobe s poteškoćama i njihove obitelji.

“Djeca uče oponašanjem i nema boljeg i efektivnijeg načina učenja. Time se stječu potrebne vještine za život, uče se norme ponašanja i socijalne interakcije, sve ono što je potrebno za lakše snalaženje i funkcioniranje u svakodnevnom životu. Rana intervencija, uključivanje u redovan vrtić i školu i empatija okoline ključ su za najbolji mogući uspjeh koji mogu ostvariti osobe s poteškoćama i njihove obitelji. Sve smo pobijedili i ostvarili, jer smo vjerovali u Paulu, tražili smo jednaka prava i mogućnosti za nju kao što ih imaju i ostala djeca. Jer to zaslužuju i  na to imaju prava! I zato je postigla najviše što je mogla u skladu s njenim mogućnostima”, naglasila je.

Paula je dobila puno od vršnjaka, a oni još više od nje

U razgovoru smo se dotaknuli i predrasuda s kojima su se sve ove godine susretali. “Nažalost, predrasuda će uvijek biti. Za nas one nisu ništa loše, naprotiv, one su samo znak neznanja, straha i neprihvaćanja drugačijih. Kad si damo truda i informiramo se o nečem nepoznatom i drugačijem i dobijemo dovoljno znanja i informacija i onda se sve mijenja na bolje. Nama je najbitnije da su Paulu njezini vršnjaci prihvatili i zaista su se prema njoj uvijek odnosili s empatijom. Paulu su prihvatili sa svim njenim manama i vrlinama. I kao što je rekla Paulina učiteljica Martina: ‘Paula je dobila puno od vršnjaka, a oni još više od nje‘”, ispričala je mama Buljanović.

Za nas one nisu ništa loše, naprotiv, one su samo znak neznanja, straha i neprihvaćanja drugačijih.

Važno je napomenuti kako je Paula jedna od onih koji vole ići u školu te je rado i s osmijehom odlazila na nastavu i odrađivala pažljivo svaki zadatak. Upravo zbog marljivosti mogla je birati između tri smjera srednje škole, a ona ja izabrala kuharski smjer i uspješno ga završila.

Foto: Privatna arhiva

“Tijekom srednje škole imala je praksu gdje je usvojila mnoge vještine, a sada preko Udruge za sindrom Down polazi program pripreme za posao. Tamo u  grupi vršnjaka s rehabilitatoricama polazi program koji ih dodatno osposobljava za tržište rada. Moram naglasiti kako je važna i potpora Udruge u traženju i ostvarenju posla”, dodala je.

Zaposlenje velika motivacija

Sve ove godine Paula je pokazala kako njezin trud i rad nadilazi granice i jako ju veseli mogućnost zaposlenja. Mama Buljanović je otkrila da Paulu iznimno raduje što će moći svakodnevno ići na posao i biti korisna, a ona vjeruje i jako uspješna. “To je naravno veliki motiv i poticaj za usavršavanje znanja jer Paula je željna znanja i novog iskustva”, rekla je.

Foto: Privatna arhiva

Pohvalno je što je sve više poslodavaca otvoreno za zapošljavanje osoba sa sindromom Down. “U početku nas je bilo malo strah, ali za sada su iskustva zaposlenih dobra. Kad poslodavci vide da i te osobe mogu mnogo doprinijeti razvoju tvrtke, a još više kad vide da su zaposlenjem tih osoba pokazali ljudskost, dobrotu i dobar primjer drugima sve to skupa dobiva dublje značenje”, ističe.

Kad poslodavci vide da i te osobe mogu mnogo doprinijeti razvoju tvrtke, a još više kad vide da su zaposlenjem tih osoba pokazali ljudskost, dobrotu i dobar primjer drugima sve to skupa dobiva dublje značenje.

Osobama sa sindromom Down zajednička je trisomija kromosoma 21. To nosi niz psihičkih i fizičkih nedostataka. No kod svake osobe te promjene izražene su u drugačijoj mjeri. I kad još uzmemo u obzir genetsko nasljeđe od roditelja imamo pojedince koji se dosta razlikuju .To ih čini različitim, posebnim, sklonim različitim sposobnostima i talentima. U onome što mogu i žele vrlo su uspješni i produktivni.

Samo treba vjerovati!

“Poručila bih svima da budu ustrajni, da osluškuju potrebe svoje djece, osvijeste njihove mogućnosti i teže ostvarenju onoga što je najbolje za njih. Sustav je krut i uvijek pun zahtjeva, ali moguće je i njemu se suprotstaviti. Samo treba vjerovati!”, poručuje Buljanović.