Mnogi su plakali, a ja sam osjetila snažnu radost

Petra Ana Cooper, studentica Sveučilišta u Rijeci i članica Dominikanske mladeži (DOMA), pripada generaciji koja je po godinama bliska bl. Karlu Acutisu i bl. Pieru Giorgiu Frassatiju. Kako kaže, upravo joj to pomaže da ih doživi kao „stvarne uzore“, a ne „daleke i nedostižne“.

Canonization Committee of Blessed Pier Giorgio Frassati

Sudjelovala je na nedavnom Jubileju mladeži u Rimu, a posebno je dirnuo trenutak kada je imala priliku moliti pred Frassatijevim zemnim ostacima.

„Iako mi nasljedujemo Frasatijevu duhovnost u našoj zajednici, biti ususret s njegovim tijelom je bilo posebno iskustvo. To iskustvo me potaknulo da dublje istražim njegov život. Posebno mi je ostalo u sjećanju kada su nakon mise svećenici iznosili lijes – mnogi su plakali, a ja sam osjetila snažnu radost, kao potvrdu da za njega to nije bio kraj“, prisjetila se Petra Ana.

Mladi iz Dominikanske mladeži / Foto: dominikanci.hr

Frassatija smatra posebnim upravo zato što je „svetac svakidašnjice“. Dominikanski trećoredac, mladić iz ugledne i imućne obitelji, ali živio je jednostavno, pomagao siromasima i dijelio sve što je imao.

„Njegov otac bio je osnivač lista La Stampa, obitelj se kretala u političkim i društvenim krugovima, a on je unatoč svemu uvijek birao biti uz one najsiromašnije. Zbog toga su ga prijatelji često zvali da je stalno u besparici jer je sve davao potrebitima“, objašnjava.

Bl. Pier Giorgio Frassati

Priznaje da joj Frassati u početku nije bio blizak, jer, kako kaže, novih svetaca i blaženika ima mnogo, pa se informacije na prvu lako „pospreme negdje u glavu“, a i čovjek se ne uspijeva odmah poistovjetiti s njima. Tek nakon iskustva u Rimu shvatila je koliko je poseban.

„Bio je student, planinario je, družio se, veselio, bio zaljubljen. Dakle, sasvim običan mladić, ali je uz to gradio svoj put svetosti. Pokazao nam je da je svetost dohvatljiva svima“, ističe.

Ulazak u dominikansku mladež (DOMA) na zagrebačkim Krugama

Za nju je Frassati danas „prijatelj u duhu, koji pokazuje da biti svet znači biti svoj i pomagati drugima“. Prisjeća se i kako su ga prijatelji zadirkivali zbog krunice u ruci, a roditelji nagovarali da se više posveti studiju i karijeri.

Govoreći mu da će mu slava doći kroz svijet, nisu ni slutili da će prava slava doći na drugi način. Evo, sto godina nakon njegove smrti mi i dalje govorimo o njemu.

U zajednici Dominikanske mladeži u Rijeci nastoje njegovati upravo tu Frassatijevu duhovnost – kroz kontakte s potrebitima, dijeljenje bonova za hranu, kao i mjesečne izlete i planinarenja, koja ih podsjećaju na njegov način života.

Papa Franjo na grobu bl. Frassatia/Associazione Pier Giorgio Frassati Torino

Svetac u trapericama

Ana Rupić, predsjednica Nacionalnog vijeća Franjevačke mladeži, poznata među framašima i kao „nacionalna framašica“, posvjedočila je da je molitva nad grobom bl. Karla Acutisa u Asizu poseban doživljaj:

„Osjećaj je drukčiji kada vidiš njegovo neraspadnuto tijelo i razmišljaš o tome kako je to blaženik, uskoro svetac, u trapericama – netko tko je živio običnim životom, a dao je sve od sebe. U tom trenutku shvatiš da je i nama dana prilika za svetost.“

Carlo Acutis / Foto: carloacutis.com

Priznaje da joj Acutis na početku nije bio osobito blizak. Tek postupno je otkrivala koliko je važan, jer, kako kaže, svetost je s njim postala „za svakoga“.

„Kad razmišljamo o svecima, oni nam se čine kao neki davni, nedohvatljivi ljudi. Karlo nije živio tako davno i upravo je u mom životu ostavio trag, da sam i ja pozvana na svetost. Pokazao je da se u svakodnevici vrijedi truditi i da se svetost može postići u jednostavnim stvarima“, objašnjava Ana.

Mladi iz Franjevačke mladeži pred Bazilikom Gospe od Anđela/ Foto: frama-portal.net

Framaši ga redovito spominju na svojim susretima, a njegovo životno svjedočanstvo uvijek ostavlja snažan dojam na nove članove. „Svatko ga doživi na svoj, poseban način“, kaže Ana.

Prvi put je za njega čula upravo preko drugih framaša. „Komentirali su: ‘Karlo Acutis’, a ja nisam imala pojma tko je to. Rekli su mi: ‘Ma to ti je mladić koji je igrao igrice, volio Nutellu, PlayStation… nije činio neku veliku pokoru, a posebno se naglašavala njegova stranica o euharistijskim čudima’. U početku mi to nije bilo jasno, ali kasnije sam shvatila koliko je to važno i ostala zadivljena da je tako mlad čovjek mogao učiniti nešto toliko veliko.“

Antonia Salzano Acutis i njezin sin Carlo

Za razliku od njega, s Pierom Giorgiom Frassatijem se upoznala kasnije i to na malo „drugačiji“ način, putem društvenih mreža. „Nisam ni znala za njega, a onda se odjednom pojavio, kroz objave, i tako sam počela otkrivati njegov život“, prisjeća se.

Za kraj, ističe da Acutis i Frassati zajedno snažno pokazuju mladima da je svetost dostižna:

Oni su dokaz da svetost nije rezervirana ni za koga posebno, nego da svatko može biti svet u svom životu i kroz okolnosti u kojima živi.