Budi dio naše mreže

Donosimo vam priču o jednoj mladoj djevojci koja svojim stihovima ne ostavlja nikoga ravnodušnim. "Vjerujem da ništa nije slučajno. Prije par dana u crkvi dok sam se pripremala za svetu misu u sebi sam nesvjesno krenula izgovarati stihove jedne svoje pjesme o raspetom Kristu i tad sam shvatila da su moje pjesme i moja molitva koju upućujem Gospodinu", istaknula je Jelena Protrka za Hrvatsku katoličku mrežu.

/ Ivana Markić

Srednjoškolka Jelena Protrka svijet oko sebe gleda na jedan dublji način, mogli bismo reći umjetnički. Rado svoju svakodnevnicu pretače u stihove, ali isto tako s njima izražava svoju ljubav posebno prema Bogu i Domovini. Učenica je trećeg razreda Gimnazije fra Grge Martića u Posušju, a svoj talent otkrila je prije dvije godine. Svjedoči da je i njoj zanimljivo otkrivati taj dar koji joj je Gospodin dao.

Jelena ističe kako je krenula stvarati stihove u rujnu 2021. godine. “Ta godina bila je jedna moja duhovna prekretnica puna izazova. Do tada nisam kod sebe poznavala ovaj talent, ali Gospodin je tada odlučio otkriti mi ga. Kada sam najmanje očekivala, Gospodin me je nagradio”, rekla je.

I malo po malo shvatila je da je poezija njezina oaza mira gdje iznosi sve ono što nosim u sebi. “Preko nje ‘dišem‘ i ona mi je savršen oblik izražavanja svih mojih osjećaja, ali isto tako i izraz ljubavi prema Bogu, bližnjima i Domovini. Vjerujem da mi je upravo zbog toga najdraža duhovna i domoljubna tematika pjesama. Kroz duhovnu poeziju molim, zahvaljujem i slavim Boga. Mogu reći da tako izlijevam svoje srce pred njim. Vjera je pokretač moga života pa zato i ima glavnu ulogu u mom pisanju. Mogu reći da mi je poezija poput mosta do Gospodina. Neraskidiva veza kojom se obraćam njemu, ali vjerujem da se on tada još više obraća meni. Stihovima razgovaram s njim. Ponekad mi se dogodi da prva misao kada se probudim bude naslov neke duhovne pjesme i nakon nekog vremena ju napišem. Vjerujem da ništa nije slučajno. Prije par dana u crkvi dok sam se pripremala za svetu misu u sebi sam nesvjesno krenula izgovarati stihove jedne svoje pjesme o raspetom Kristu i tad sam shvatila da su moje pjesme i moja molitva koju upućujem Gospodinu”, istaknula je ova srednjoškolka.

Kroz duhovnu poeziju molim, zahvaljujem i slavim Boga. Mogu reći da tako izlijevam svoje srce pred njim.
Jelena je puta naglasila kako joj je posebno draga domoljubna tematika, a otkrila nam je i zašto. “Vjera i domovina su dvije najveće vrijednosti moga naroda. Koliko je krvi naših predaka proliveno na ovim poljima i planinama da bi mi danas bili ono što jesmo. Koliko je njihovih života darovano kako bi mi danas bili slobodni? Ne smijemo nikad zaboraviti njihovu žrtvu, žrtvu koja se pronalazi u samom Kristu koji umire za sve nas”, rekla je Jelena.
Koliko je njihovih života darovano kako bi mi danas bili slobodni.
Govoreći o stvaranju svojih stihova istaknula je: “Pišem jako često, a ponekad kada imam nalet inspiracije mogu napisati i tri pjesme u jednom danu. Naravno, nemam uvijek inspiracije, ali i tada mogu potaknuti sebe na pisanje. Neke od mojih omiljenih pjesama napisane su baš kada je bilo najmanje inspiracije. Kada mi se javi neka ideja o pjesmi ili neki stih u glavi, odmah zapišem kako ne bih zaboravila i onda krenem stvarati ostatak. Gospodin djeluje i onda kada mi mislimo da nije”.
Neke od mojih omiljenih pjesama napisane su baš kada je bilo najmanje inspiracije.

Ova mlada djevojka poticaj je i drugim mladima oko sebe da ne zakopavaju svoje talente. Poručila im je: “Dragi mladi, koristite sve darove i talente koje vam je Gospodin dao i tako ga proslavljajte. Budite uvijek ustrajni u svemu što radite bez obzira na nevolje i prepreke na koje naiđete u životu jer sve se isplati, ako ne ovdje na zemlji, onda će zasigurno u nebu. I kao što moj omiljeni svetac sv. Ivan Pavao ll. rekao: ‘Dragi mladi, uzmite svoj životu u svoje ruke i od njega napravite remek-djelo!‘

“Na kraju mogu reći da je cijela moja poezija poput molitve, molitve zahvale, kojom zahvaljujem na svemu što mi je Gospodin dao, a osobito mu hvala na ovom daru pisanju poezije kojeg zaista nisam tražila, a dobila sam ga kao ogroman dar”, zaključila je.

Jeleni je želja u budućnosti izdati i svoju zbirku poezije i kazala nam je da već ima neke ideje, a mi vjerujemo da će u tome i uspjeti.

U nastavku pročitajte nekoliko Jeleninih uradaka:

Podno križa

Tu sam opet Kriste s Tobom

Podno nogu Tvojih klečim

Plačuć tiho sama nad sobom

Gledam ruke probodene

Tužno motrim lice Tvoje

Na glavi Ti kruna nakrivljena

Al’ nije zlatna Gospode mili

Već je trnova, krvlju natopljena

Pa mi oči zatrepere u trenu

Dok podno nogu Tvojih klečim

Suze gorke same niz lice krenu

Šuteć u tišini govorim Ti Kriste

Koliko sam bijedna pred svime

Koliko je krvi Tvoje nevine i čiste

Prolilo se za moje ime

Nisu Te pribili na drvo čavli

Nego moji grijesi, Bože

A nit’ jedan stvor na svijetu

Takvu Ljubav dat ne može

Prepuštam Ti

Sve što nosim skriveno u sebi

Sve krhotine boli i strahove

Prepuštam te dajem jedino Tebi

Kroz prazne, a prepune mi stihove

One stihove koje duša piše

Nevidljivom olovkom daha

Gdje se skriva, potiho diše

Nemoćna u svem i plaha

Ponekad i svu tišinu ona briše

Suzama pričajući tajne svoje

Pričajući ponovno sve tiše i tiše

Dok bez glasa doziva ime Tvoje

I onda poželi samo barem tren

Gdje je sve tako mirno i sveto

Pogled jedan, blažen i snen

Usred hladne zime, toplo ljeto

Dopusti mi, promatrati Te samo

Gledati kroz zrake svjetla u mraku

Koračati sigurno prema njima tamo

Kao ptica, raširivši krila svoja u zraku

I onda želim utonuti u vječne

Mirom ispunjene mora luke

I jedne blage i najdivnije

Kristove milosrdne ruke

Tražim te

Tmurni oblaci iznad grada

Svake godine ista bol

Srce se steže od mraza

Na samu pomisao o tom

Smijeh koji se utišao

Suze koje su potekle

Ruke koje su bez zagrljaja ostale

Ne znam ni gdje ni kuda odveli su te

Gdje tvoje kosti leže

A mira u mom srcu nema 

Dok ne nađem tebe

Svako jutro nadu mi budi

A svaka noć jecaje veže

Znaj, danas smo slobodni ljudi

Iako dosta godina je prošlo

Bez tebe sve je teže

Fališ mi u svakoj sekundi i svakom dahu

Osjećam tvoju ruku kako miluje moje plave pletenice

Štono ih je baka splela

Nema tebe, nema ni bake više

Nikoga nemam

Znaj bez tebe i kiše i rijeke su tiše

Ide život, kao Dunav teče

Da sam barem onda znala

Kad si odlazio da nam je bilo posljednje veče

Oprosti mi na suzama ovim

A nekada ni suza nema

Riječ teška u grlu se zaustavi, a samo sjećanje živi

Više nisam malo dijete

Imam onoliko godina kao što si tada imao ti

Danas mi samo tebi misli lete

Gdje li si tata?

Ja sam još samo tvoje milo dijete.

Mojoj domovini

Onoj koja me izrodila iz svoga krila

Na kojoj sam rasla i kao cvijet cvala

Koju sam prvom riječi zvala mati mila

Zemlji što mi je čistu ljubav svoju dala

Čije ime krasi hrabrost moga roda

Imenom heroja kroz stoljeća davna

Ona zna koliko nas je koštala sloboda

Kako se branila povijest njena slavna

Ožiljci na srcu njenom još uvijek bole

Ranjena bješe i ne baš tako davno

A rane joj mnogi i danas mržnjom sole

Zaboravljajuć one što poginuše slavno

Njene su ruke kao ruke majke tvoje

Suze njene slane kao Jadransko more

Njene su oči najljepše plavetne boje

U sumraku kasnom i svitanju zore

Samo njoj pjesme pjevam ponosno 

Jer rodih se i odrastoh na djedovini

Njoj klicah iz sveg srca i duše radosno

S ljubavlju, jedinoj mojoj domovini!

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja