Nova godina nova je prilika za sve nas, pred svakim su i toliki budući izazovi, bliži ili dalji, a za veliku salezijansku obitelj i jednako tako veliku franjevačku obitelj ta nova prilika i novi izazov ima također svoje novo osvježeno lice u novoizabranima voditeljima njihovih mladih; nacionalnoj predsjednici Franjevačke mladeži, Frame, i nacionalnom predstavniku Pokreta salezijanske mladeži, PSM-a.

To su Šibenčanka Ana Matić, brucošica talijanistike i pedagogije i Žepčak Josip Tomić, student treće godine strojarstva, oboje na zagrebačkom sveučilištu.

Biti framaš za mene znači davati sebe. Stvarno, davati sebe, baš, da nam inspiraciju daje sveti Franjo, a da nam cilj bude Krist

„Biti framaš za mene znači davati sebe. Stvarno, davati sebe, baš, da nam inspiraciju daje sveti Franjo, a da nam cilj bude Krist. Kada nam možda bude teško ili postanemo ravnodušni da nas Evanđelje nadahne i da se uvijek podsjetimo kako se Franjo nesebično darivao svojoj braći i kako je služio Bogu te da se tako i mi ugledamo na njegov primjer i odvažimo se živjeti svetost”, poručila je gostujući na Hrvatskome katoličkom radiju nacionalna predsjednica Franjevačke mladeži.

Koji je nezaboravni trenutak iz njezinih framaških početaka u prvome srednje u Šibeniku? – pitali smo je. Odmah se dosjetila: Bilo je to „kada sam došla prvi put na Framu” – a slično iskustvo imaju gotovo i svi drugi framaši u tim godinama – „i nisam znala što se zapravo oko mene događa, uopće kako to funkcionira”. Trebali su moliti Časoslov koji je njoj bio potpuno nepoznat.

Ali bilo je i mnogo, mnogo drugih predivnih događaja tijekom te četiri godine od kojih možda najviše pamti nacionalne seminar za voditelje 2017. u Varaždinu i 2018. u Šibeniku. „Ti dani tako napune jednog framaša i daju polet duha da nastavimo davati sebe, ali, ipak, malo tu primimo od drugih – recimo da napunimo baterije – i onda dalje nastavljamo davati u svojim mjesnim bratstvima”, kaže ona. Ana ima tek i samo 18 godina i zato poslušajte što danas kaže o moljenju časoslova: „To je iznimno važna molitva, prije svega. Svaki susret framaški započinjemo molitvom časoslova. Prije susreta družimo se i razgovaramo, ali kada je vrijeme za molitvu i za časoslov baš nekako umiri nas i poveže na nekoj drugoj razini.”

Biti izvanredan u onome redovitom

Novi nacionalni predstavnik Pokreta salezijanske mladeži u svojoj salezijanskoj karizmi najviše voli svoja prijateljstva, ljude s kojima radi. „Svakodnevno me potiču da budem bliži Gospodinu i oduševljava me kada i ja njima imam priliku pomoći”, tumači. Po njemu ‘biti salezijanac’ znači: Živjeti duhovnost svakodnevice. To je njihov utemeljitelj sv. Ivan don Bosco govorio i Josip se s njime potpuno slaže:

Mislim da smo mi mladi oni koji će vidjeti problem i reagirati, djelovati, živjeti zajedno s Marijom Pomoćnicom te sa sakramentima, euharistijom i svetom ispovijedi ići kroz život

„Biti izvanredan u onome redovitom, u našim dužnostima. Biti požrtvovan. Cijeli dan se truditi i biti radostan jer žalosno je vidjeti mlade bez ideala, bez nade, a mislim da smo mi mladi oni koji će vidjeti problem i reagirati, djelovati, živjeti zajedno s Marijom Pomoćnicom te sa sakramentima, euharistijom i svetom ispovijedi ići kroz život”, poručuje Tomić koji je zajedno s Anom i drugim mladima iz njihovih dviju zajednica gostovao na HKM-u u programu emisije ‘Budimo mladi’ Hrvatskoga katoličkog radija krajem protekle godine. S njima su gosti još bili iz salezijanske zajednice Paula Tepuš i franjevačke Domagoj Dorešić.

On iz oratorija u svome rodnome Žepču nikada neće zaboraviti „mog prijatelja don Danijela (Vidovića, danas župnika na Jarunu u Zagrebu) i jedan ljetni oratorij gdje smo se zaista trudili”. Tema je bio: ‘Don Bosco’. „To je bilo 2015. godine i ona završna večer kada smo bili dosta umorni i iscrpljeni. I ta radost i taj plač radosnica kod djece jer smo im pružili jednu stvarno lijepo iskustvo. Ta večer mi se stvarno urezala u sjećanje i dala mi jednu ogromnu motivaciju te godine za dalje.”

Prvo zajedničko gostovanje dviju zajednica na HKR-u već ‘rodilo plodovima’

Mandat nacionalne predsjednice Frame Ani će trajati dvije godine, a Josipu u Salezijanskoj mladeži tri godine. Dan, dva prije kraja stare 2018. godine saznali smo da je ovo njihovo prvo zajedničko gostovanje na HKR-u povezalo dvije zajednice pa vjerujemo da će se iz toga izroditi i neke nove inicijative o kojima ćemo također izvijestiti.

Josip je u Pokretu salezijanske mladeži prvo bio animator djece u oratoriju, prvi i drugi razred srednje škole u Katoličkom školskom centru ‘Don Bosco’ u Žepču, i to se dalje nastavilo. Neko vrijeme je u rodnome gradu bio i mjesni predstavnik mladih, a dolaskom na studij u Zagreb uključio se u rad Ureda za pastoral mladih Hrvtske salezijanske provincije na Knežiji.

Tu je radio na raznim projektima, a izdvajana ponajviše kampove za mlade. Nastavio je djelovati u provincijalnoj formaciji animatora i od travnja prošle godine nacionalni je predstavnik kada ga je izabrala skupština PSM-a.

Ana je u svome rodnome gradu Sv. Jakova prvo bila dvije godina mjesna voditeljica formacije na Šubićevcu, a paralelno s tim i područna blagajnica Zadarsko-šibenskog bratstva. Služba joj je krajem studenoga 2018. istekla jer je mjesec dana ranije izabrana – podsjećamo – u novo nacionalno vijeće Frame na 10. Nacionalnoj izbornoj skupštini u Samoboru.

Novi članovi tog vijeća su još Domagoj Dorešić iz Frame Dubrava zagrebačke župe Sv. Leopolda Bogdana Mandića, Ivan Školka, framaš iz osječke Tvrđe, tajnica je Margareta Pejić iz Sesvetske Sopnice, i blagajnik Dominik Vučemil, riječki framaš s Krnjeva. Mladi nasljedovatelji sv. Franje su u Hrvatskoj, naime, jako dobro organizirali svoju službu i zajedništvo.

Stoga i zaključimo ovaj prilog u framaškome duhu: Zagreb je Anu – s obzirom da je brucošica i novopridošlica u grad – ponajviše kao pravu Dalmatinku iznenadio i oduševio sa svojim ljudima. Ističe: „Ljudi su grad i ljudi su učinili da se tu baš osjećam dobro i prihvaćeno.”