„Stvarno, predivno je biti na bilo kakvom framškom susretu, ali prethodno Nacionalno vijeće Franjevačke mladeži je, baš nekako, osluškivalo Bratstvo i došlo do zaključka da svima nama možda manjka malo duhovnosti, odnosno da imamo još puno raditi na tome području naše franjevačke duhovnosti.”
Poručila je to – i dosta toga drugog zanimljivog – za Hrvatsku katoličku mrežu zagrebačka brucošica i šibenska framašica Ana Matić, od početka jeseni nova nacionalna predsjednica Frame, uoči puta u Ogulin gdje se od petka do nedjelje održava velika trodnevna duhovna obnova; kao privremena alternativa dosadašnjim nacionalnim susretima Frame.
Prethodna dva nacionalna susreta održala su se baš u ovo vrijeme u Metkoviću i prije dvije godine u Čakovcu. Plan im je da i iduće godine organiziraju nacionalnu duhovnu obnovu framaša, a ne nacionalni susret. Poslije će vidjeti.
Kada je na skupštini predložena ova svježa ideja – kaže Ana – oduševljeno su je primili.
„Bila nam je nekako predobra. Frama je bratstvo, druženje, igra i svašta nešto, ali ako nema tog odnosa s Gospodinom sve drugo nema snagu, nema vrijednost i baš zato smo htjeli ojačati svoj odnos s Gospodinom kao bratstvo i naravno svatko osobno.”
Na žalost neće moći doći sva mjesna bratstva, ali svako područje ipak ima svoje predstavnike.
„Znali smo da neće moći svi doći iz Hrvatske i okupiti se na jednom mjestu, iz različitih razloga, pa smo zato osmislili da ovaj vikend i idući tjedan dio materijala, koje ćemo obraditi u Ogulinu, pošaljemo i na mjesne razine te ćemo tako ipak svi zajedno skupa biti u molitvi”, pojašnjava ‘Nacionalna’, kako od milja ‘prvog među jednakima’ zovu naši dragi framaši.
Okupit će se popodne u Ogulinu. Okrijepit će se, započeti rad po grupama, nezaobilazna je krunica, misa, večera, nakon toga je klanjanje i prvi dan završavaju molitvom ‘Povečerja’.
„I kada kažemo ‘Amen’, nema više razgovora. Ništa više. Zapravo, Gospodin nam je ono zadnje u danu, a subota nam počinje ‘Pozivnikom’ da nam je Gospodin ono prvo u danu. Čeka nas uistinu bogat program u subotu, drugi dan. Spavamo u školskoj dvorani, kao i uvijek u vrećama – to je ono nešto ‘naše’ – i nakon toga idemo autobusima do podnožja planina Klek.”
Penjat će se do planinarskog doma koji je otprilike na pola puta do vrha Kleka. Tu će im nacionalni duhovni asistent fra Marko Neretljak održati nagovor i nakon toga će imati dosta osame i za to potrebne materijale za razmatranje; baš onako u osobnoj molitvi s Gospodinom.
Navečer su ponovno u Ogulinu uz molitvu krunice, misu i poslije ‘Put svjetla’, a to je nešto slično – pojasnila je – kao ‘Križni put’ samo za vazmeno vrijeme i tu su htjeli pozvati župljane tako da se i oni uključe u njihov program duhovne obnove.
Nedjelja je zadnji dan kada je još kraći program, prije mise, nakon čega će se svi vratiti nazad u svoj grad i mjesto – zadovoljni i obnovljeni vjeruju – te sa svojom subraćom i svojima najbližima podijeliti i živjeti svoj framaški poziv okrijepljen i na ovakvim putovima stopama svetoga Franje.