Mladi Riječke nadbiskupije redovito se četvrtkom u 20 sati okupljaju na katehezu za studente i radničku mladež te na Misu mladih u Centru za mlade Bl. Miroslav Bulešić u Rijeci. Kateheze vodi vlč. Josip Pende, povjerenik za mlade Riječke nadbiskupije. Vlč. Pende na prvoj ovogodišnjoj katehezi govorio je o oholosti. Donosimo nekoliko naglasaka iz kateheze.

Kad sam bio dijete htio sam biti kao moj stariji brat. On je bio jak, među jačima u razredu i kada god se tukao pobijedio bi, a često se tukao. Jednom sam tako i ja, misleći da sam jači, izazvao dvije godine starijeg dečka i naravno dobio batina. Mislio sam, ako budem kao moj brat, biti ću i ja faca. Kada imaš krivu sliku o sebi, nastojiš se ponašati u skladu s time. Ja sam krivo vjerovao da sam jak. Kada govorimo o grijehu oholosti moramo se dotaknuti teme osobnog identiteta. Ponašam se u skladu s onime kakvu sliku imam o sebi.

Kada Katekizam Katoličke Crkve o kršćanskom moralu, najprije ističe naše ljudsko dostojanstvo. Crkva želi da upoznamo tko smo i što smo. To je temelj moralnog ponašanja.  Krist se utjelovio da bi obnovio naše dostojanstvo, da ponovno postanemo djeca Božja.

Zašto je vrijeme puberteta problematično? Zato što u toj fazi imamo najviše poteškoća sa svojim identitetom. To je vrijeme izgradnje identiteta. Prestajemo biti djeca i postajemo odrasli ljudi. Često se pogubimo u određenim fazama. Pitali su me: Je li Isus bio u pubertetu?

Isus u dvanaestoj godini života ostaje u Hramu, a da to nisu znali njegovi roditelji. Isus je potpuno svjestan svog dostojanstva Sina Božjega i poslušan je Ocu. Njemu je biti u domu Oca… Isus je bio u pubertetu, ali ga je proživio na savršen način, uvijek svjestan svoga dostojanstva.

Mi u sebi zapravo imamo jednu potrebu za dostojanstvom; ta potreba nam govori da smo vrijedni nečije ljubavi; može ići u 2 smjera:
◦ Oholost (biti iznad drugih)
◦ Spoznaja vlastitog dostojanstva (vrhunac stvaranja, slika Božja, onaj za koga je Bog bio spreman dati svoga Sina na križ)

Đavao to izvrće:
◦ Vrjedniji si od drugih – drugi mi se trebaju klanjati
◦ Manje si vrijedan od drugih i ne zaslužuješ ljubav – očaj
Jedno i drugo je oholost.

Đavao/Zmija uvjerava Evu da ako prekrši poslušnost Bogu da će biti vrjednija – kao bogovi, a nakon grijeha Adam i Eva prepušteni su očaju i skrivaju se od Boga; to je stalna đavolska varka.

Grijeh ne povećava, nego ruši dostojanstvo. Oholost je kada ne priznamo svoj identitet i želimo biti kao Bog.

Naša narav ranjena istočnim grijehom stalno se bori da dokaže da je vrjednija od drugih (želja da budem u centru pažnje, da ostvarim neki rezultat radi kojega će me drugi poštivati, želja za pohvalama, slavom, uvredljivost, pretjerana osjetljivost, isticanje vlastitih uspjeha, nezainteresiranost za tuđe uspjehe, ponižavanje i omalovažavanje drugih…). U svakom grijehu je korijen oholosti.

Nismo vrijedni po onome što činimo, nego po onome što jesmo. Ne mogu učiniti ništa da bih bio vrjedniji. Krepost koja je direktno suprotstavljena oholosti je poniznost. Zato ćemo mi uzeti najveći primjer poniznosti koji možemo naći kako bismo ga mogli nasljedovati, Mariju. Sjetite se navještenja Marijina. Anđeo je pozdravlja: Zdravo milosti puna… Milost je nezasluženi Božji dar; Marija ničim nije zaslužila da je Bog daruje. Dar je izraz ljubavi, a ne plaća za zasluge

Marija je potpuno svjesna da ona ne zaslužuje takvu milost, predaje se Bogu, dopušta da bude put kojim Bog dolazi k nama. Ona se sva potpuno predaje Gospodinu.

Prava poniznost služi, a lažna se zatvara u sebe u strahu da ne sagriješi (čuva čistu sliku o sebi). Budimo sluge/robovi Gospodnji koji se potpuno predaju Gospodinu. Amen.

Čitavu katehezu pogledajte ovdje: