Susret je započeo molitvom krunice i prilikom za sakrament svete ispovijedi što je svoj vrhunac imalo u slavlju svete mise koju je u zajedništvu sa 70-ak svećenika i umirovljenim biskupom Josipom Mrzljakom predslavio varaždinski biskup Bože Radoš.

Na početku homilije biskup Radoš istaknuo je da nas Bog na životnom putu nikada ne ostavlja same. On nas, kao dobri Otac, hrani riječju i Euharistijom kako bismo mogli ustrajati i ići njegovim putem. Lomeći nadalje navještenu riječ Božju progovorio je okupljenim o talentima iz evanđeoske prispodobe.

Vrijeme između Njegova odlaska i ponovnog dolaska jest naše vrijeme.

Isusova prispodoba, istaknuo je biskup, zapravo govori o Njemu samome. On je Gospodar koji odlazi, ostavljajući svoje darove, talente svojim učenicima, što znači svakome od nas. Vrijeme između Njegova odlaska i ponovnog dolaska jest naše vrijeme, vrijeme u kojem Isus poziva da s povjerenjem i ljubavlju koristimo darove koje smo primili.

Posebno se obratio krizmanicima, podsjetivši ih da su primili darove Duha Svetoga, Božje talente i da su pozvani te darove ne čuvati zakopane, nego ih razvijati i ugraditi u život zajednice.

Zaključujući, biskup Radoš je kazao kak se talenti množe kad ih dijelimo, kad ih stavimo u službu dobra i samo tako možemo ući u radost Gospodara, onu vječnu radost zajedništva s Bogom.

Na kraju homilije biskup je okupljenima ispričao poučnu priču o misionaru koji je želio ostati čist pred Bogom. U snu, nakon povratka s misijskog putovanja, misionar govori Gospodinu da su mu ruke čiste, da ih ničim nije okaljao iako je prošao mnogim prljavim putevima. No, Gospodin mu odgovara da nije očekivao čiste, već pune ruke, pune dobrih djela i služenja.

Biskup je zaključio da se ne trebamo bojati ako ruke nisu savršeno čiste, već ako su prazne, bez plodova ljubavi i služenja. Potaknuo je na kraju vjernike da dopuste Gospodinu da im ispuni srce i ruke dobrim djelima, koristeći talente koje im je Bog dao, jer im je Bog povjerio sve iz ljubavi.

Nakon svete mise, uslijedio je zajednički objed i drugi dio susreta kojeg je glazbom animirala zajednica „Lux mundi“ iz Remetinca, a kroz program je vodio Marin Periš.

Svjedočanstvo izbornika Zlatka Dalića

Mladi varaždinske biskupije pripremili su skeč te bansevima rasplesali, a potom je uslijedilo svjedočanstvo izbornika hrvatske nogometne reprezentacije Zlatka Dalića.  Zahvalio je na toploj i lijepoj dobrodošlici te na svoj ljubavi i podršci koju daju hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji.

„Navijate za nas, vi ste naša velika podrška, velika snaga, a osobito ovi mladi ljudi koji su se poistovjetili s reprezentacijom i to nam zaista jako puno znači“, istaknuo je na početku Dalić.

Govoreći o uspjehu koji trenutno živi, Dalić je poručio kako nema uspjeha bez puno truda i rada. „Sad, ako vi gledate moju situaciju iz ove perspektive, sve je to divno, lijepo, krasno i ja živim najljepše trenutke svoje sportske karijere, svoje nogometne karijere, ali moj put je bio sve samo ne lagan put. Bilo je zaista puno teških trenutaka“, rekao je Dalić te poručio mladima da uvijek pred sobom imaju cilj, idu za tim ciljem i svojim snovima.

Bože, ja sam napravio sve što sam znao i mogao, sve što je bilo u mojoj moći, dalje prepuštam Tebi.

Posvjedočio je i o ulozi svoje majke, ali i franjevaca iz njegove rodne župe koji su ga od djetinjstva odgajali u vjeri što ga je spasilo iz nekih loših situacija u koje je imao prilike kasnije upasti. Posijano zrno vjere u njemu raste do danas kad i u svom osobnom, ali i profesionalnom životu može Bogu reći: „Bože, ja sam napravio sve što sam znao i mogao, sve što je bilo u mojoj moći, dalje prepuštam Tebi“.

Periš i Dalić dotakli su se i pitanja današnje djece i mladih, koliko ima danas u njima nupornosti, želje za radom, ali i nerealnih očekivanja da svi budu Luka Modrić. U tom kontekstu Dalić je rekao da uvijek roditeljima govori: najprije škola, a ako talent postoji, neće propasti.

Više o susretu pročitajte na stranici Varaždinske biskupije.