Od Slavonskog Broda do Dragotina

Pobožnost je započela okupljanjem ispred kapele sv. Ane na prostoru slavonsko-brodske tvrđave gdje se okupilo oko 1400 mladih koji su hodali rutu prvog dana – od Slavonskog Broda preko Podvinja, Bukovlja, Trnjana, Selne, Garčina, Sapca, Starog Topolja do Donjih Andrijevaca.

Križni put održan je u dvodnevnom terminu po ruti kojim se 2006. godine hodao prvi križni put mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Tekst križnog puta napisao je vlč. mr. Stjepan Matezović, duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu.

Mladi su hodajući od postaje do postaje razgovarali, molili krunicu, pjevali te pristupali sakramentu ispovijedi.

Na postajama su ih dočekivali brojni vjernici iz župa kroz koje su prolazili te ih nudili okrijepom i na taj način im iskazivali ljubav, brigu i potporu.

Mnogi župljani – vidjevši kolonu mladih – izlazili su iz svojih domova, pozdravljali, zahvaljivali i svjedočili o radosti susreta s mladima. Kratki odmor i okrijepu mladi su imali na prostoru Župe sv. Marka u Trnjanima. Nakon pauze, nastavili su hodati do Donjih Andrijevaca.

Ondje je ispred župne crkve sv. Andrije apostola misno slavlje predvodio pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić u zajedništvu s domaćim župnikom Josipom Blumenšajnom, povjerenikom Sertićem, vlč. Josipom Brnjićem – zamjenikom studentskog kapelana i drugim svećenicima koji su hodali tijekom križnog puta s mladima svojih župa. Euharistijsko slavlje pjevanjem i sviranjem animirali su članovi Doma molitve iz Slavonskog Broda i zajednice Yeshua iz Osijeka.

20 godina kasnije

U svojoj propovijedi pomoćni biskup na početku je posvijestio kako je vrijedno i dragocjeno iskustvo zajedništva oko euharistijskog stola nakon cjelodnevnog hoda mladeži. Prisjetio se i prvog križnog puta mladih po čijem je uzoru birana i ruta te dvodnevni program kada je geslo bilo „Hrabro samo, ne bojte se!“

Rekao je: „Tada smo kao biskupijska zajednica bili u još tješnjoj povezanosti sa Srijemskom biskupijom te iz ovog susreta upravljamo molitvu za sve mlade u njezinu krilu – za njihov blagoslov i životnu radost, za snagu u vjeri i plodonosno ispunjenje života.“

„Prije 20 godina, geslo prvoga križnoga put mladih 1. i 2. travnja 2006. bile su Kristove riječi: Hrabro samo. Ne bojte se! U završnom misnom slavlju u Dragotinu naš nadbiskup Đuro podsjetio je mlade hodočasnike na trajnu istinu da je čovjek gladan i žedan smisla, voljenosti, Boga. I Njega traži“, prisjetio se biskup te potaknuo:

„Prihvatili ste poticaj i pošli na ovu avanturu dvodnevnog molitvenog hoda. Postali ste pravi hodočasnici i pokornici koji svojim hodom, molitvom, umorom i cijelim bićem ponavljate: Htjeli bismo vidjeti Isusa, vidjeti njegovo lice, prepoznati ga! I mi smo danas, s istom željom, očiju uprtih prema Gospodinu.“

Osvrćući se na geslo ovogodišnjega križnog puta „Snaga se u slabosti usavršava“ (2 Kor 12,9), iz Pavlove 2. poslanice Korinćanima, pomoćni biskup je rekao:

„Tako je znakovito što će dvodnevno hodočašće završiti misnim slavljem u Gospinu svetištu u Dragotinu, tamo gdje kršćansko srce doživljava Marijinu blizinu, gleda i uči na njezinu primjeru, i s pouzdanjem zaziva: Na ovom mjestu milosti, pridigni svakog kad je slab. Jačaj nas Kristom, On je spas!“

Našoj slabosti prethodi snaga Božje milosti

Tumačeći liturgijska čitanja biskup Ivan ustvrdio je kako „podijeljenost oko Isusa i danas osjećamo – u društvu i javnom mnijenju, u školi i među prijateljima, pa i u svojim osobnim stavovima i borbama. Isusov put, vidimo, nije u nasilnoj nametljivosti, ni u nedostižnim idealima, dalekima od stvarnoga života. Njegov je „izbor“ biti posve utjelovljen. U tom je na djelu otkupiteljska ljubav koja ga je nukala da, u poslušnosti Ocu nebeskom, preuzme patnju i križ. Ne zaboravimo da je to temeljna istina naše vjere:

Svojim iskustvom slabosti i odbačenosti Krist nam je zaslužio otkupljenje i spasenje!

To i otkrivamo u Pavlovu iskustvu kada po riječima gesla ovog susreta govori da se snaga u slabosti usavršava jer našoj slabosti, nešto već prethodi, to je snaga Božje ljubavi i milosti, a sam Pavao, dok govori o trnu u svom tijelu, osvjedočuje se da snaga ne dolazi od naših snaga i zasluga, već iz Božje milosti.

Tri poticaja biskupa Ćurića mladeži

„Dragi kršćanski mladići i djevojke! Uvijek se slobodno i s povjerenjem oslanjajte na taj optimizam! Nije riječ o nekom romantičnom sanjarenju, već o iskrenoj oslonjenosti, susretu i zajedništvu s Isusom.

Oslanjajte se na taj Isusov optimizam!

U tom vas zajednica Crkve želi podupirati“, poručio je biskup Ivan i izdvojio tri poticaja: tražiti iskustvo Isusove blizine u trenucima smirenosti i svakodnevne molitve jer „u njoj me dotiče Bog. To prijateljevanje, katkad i prepiranje s Bogom u sebi, pomaže mi u nečem jako važnom: govori mi da nisam sam i pomaže mi „svući sa sebe onaj glomazni oklop koji predstavlja naš ego“, zbog čega se mnogo toga u našem životu zna urušiti, kad god je „moje ja u središtu svega“.

Čitajte Evanđelja!

Zatim – „razmatrati o Isusu, nastojati ga što bolje i dublje upoznavati. Bilo bi lijepo kad bismo uza se uvijek imali knjižicu s Evanđeljima i psalmima. Zato mi se čini vrijednim poticaj: Čitajte evanđelja! „Ona su – kaže nam jedan suvremeni pisac – neiscrpan zdenac. Čitajući Evanđelja, molim. Razgovaram s Isusom. Ulazim dublje u svoju dušu. Bolje razumijem život. Otkrivam Božju volju. Otkrivam kako živjeti… (S. Lice, 2023.).

Molite psalme!

U njima  ćete kroz molitvu prebirati po otajstvima vjere, ali i našim ljudskim životnim iskustvima“. Treći poticaj koji je biskupi Ivan mladima uputio jest misliti na budućnost – na svoj hod u zrelosti i „pripravljati se za budući poziv – za kršćanski brak i obiteljski život, otvoriti se i pozivu na svećeničku službu ili redovničko posvećenje, ako me Gospodin nadahne za takav životni put. Ne prestati gajiti ljubav prema bližnjima. Misliti i na ovaj naš zavičaj, na narod u kojem smo rođeni i u kojem odrastamo, i uzvratiti ljubavlju i doprinosom njegovu napretku“.

Posljednja postaja izmoljena je ispred kipa Gospe Žalosne na ulazu u dragotinsko svetište.

Na postajama križnog puta molitve su čitali i križ nosili: redari, zatim mladi iz Župe Gospe Brze Pomoći – Slavonski Brod, Župe sv. Antuna Padovanskog – Podvinje, Župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja – Županja, Župe sv. Antuna Padovanskog – Otok, Župe sv. Petra i Pavla – Koška, Župe sv. Mateja evanđelista – Garčin, Župe Presvetog Trojstva – Posavski Podgajci, Župe Dobrog Pastira – Đakovo, Župe sv. Andrije apostola – Donji Andrijevci, Župe Krista Kralja – Brodski Varoš, Župe sv. Lovre mučenika i đakona – Babina Greda, članovi Udruge „Duhos“ i bogoslovi.