„Postira jesu posebno mjesto i postaju sve posebnija i posebnija iz ljeta u ljeto. Imali smo prekrasnu 12. sezonu. Kroz Postira je po mojoj računici od ljeta 2008. prošlo sigurno više od tisuću ljudi. Imamo i alumnije tako da razmišljamo organizirati i susret onih koji su prošli ljetovanje, jer tamo su se dogodile divne stvari; duhovni pozivi, nekoliko brakova, dva vjenčanja, a ovo ljeto smo imali opet zaruke.”

Poručio je to gostujući na HKR-u u emisiji ‘Budimo mladi’ don Damir Stojić, kapelan studenata u Zagrebu i voditelj ‘Studentskog ljeta’ u Postirima na Braču.

Ovoga ljeta su u Postirama u Pastoralnom centru Sv. Josip, gdje se glavni dio programa odvija, bili tri tjedna. Prošloga tjedna, pak, tamo su na duhovno-rekreativnom kampu bili mladi Framaši iz Đakova, predvođeni svojom duhovnom asistenticom s. Gabrijelom Damjanović, milosrdnom sestrom Sv. Križa.

Trenutno je tamo 25 salezijanskih bogoslova, a kako nam je u istoj emisiji rekao postirski župnik don Jure Martinić, sezona, ljetni dio, u pastoralnom centru je započela 15. lipnja. No, program se u kući odvija neprestano, čitavu godinu, čak župljanima, ali i Bračanima nude – uz bogat duhovni program – mogućnost organiziranja dječjih rođendana.

Foto: Facebook

Don Damiru Stojiću u vođenju i animiranju studenata u Postirama pomažu animatoru, članovi molitvene zajednice ‘Božja pobjeda’ – Maroje Burum sedmi put, a Petar Buljan, vrlo znano lice i duhovne glazbene scene, nije bio samo prve 2008. godine.

Njima smo također postavili pitanje: ‘Jesu li Postira, ipak, posebno mjesto?’ To je bila, naime, tematska vodilja čitavog razgovora u programu HKR-a.

„Apsolutno, Postira su izrazito posebno mjesto. Meni su, posebna otkako sam prvi put bio tamo, pogotovo zbog tog jednog susreta s živim Bogom, ali jer sam tamo započeo i hod sa svojom suprugom. Danas, čekamo i jednu malu curicu”, posvjedočio nam je Maroje Burun, a Petar Buljan je istaknuo:

„Kad pogledam kako vrijeme prolazi, jer neke starije kolege nas pitaju da ‘nismo možda već prestari za Postira’ – a kad znaš koje je bogatstvo u tom programu, te da to mjesto odiše jednom posebnom privrženosti crkvi – smatram da program koji nudimo jest savršen omjer odmora i duhovnog programa. To je možda najbolje mjesto za odmoriti od studentskih obveza i obiteljskih obaveza.”

Prve sezone na Studentskom ljetu je bila samo jedna grupa, iduće godine već tri, a znalo je biti i po pet grupa svaka po šest dana, od minimum 40 ljudi do maksimum 80, a sada su to smanjili na prihvatljivih šezdesetak, pojasnio je don Damir.

„Za nas koji dolazimo u Postira ona doista jesu posebno mjesto”, rekla je javljajući se telefonom iz Đakova s. Gabrijela Damjanović još puna svježih dojmova jer su se s Brača vratili u subotu. Više je razloga; zbog ljepote samog mjesta, zbog mještana, zbog programa koji se odvija tamo redovito.

Za mlade s kojima mi radimo je stvarno posebno i to oni najbolje svjedoče poslije svojim riječima i svojim životom.

„Uvijek se rado vraćamo nazad”, tvrdi duhovna asistentica đakovačke Frame.

Foto: Facebook

Tamo se jednako osjećaju dobrodošli – kako prvog puta, tako i danas, na čemu se posebno zahvaljuju starome župniku don Tončiju Jelinčiću čijom inicijativom i upornošću je, uostalom, izgrađen postirski Pastoralni centar baš s primarnom nakanom da se u njemu posebno posvete radu s mladima.

Don Tonci – kako ga od milja zovu – danas ima 84 godine. On je, naime, 2011. proslavio 50. obljetnicu misništva, u župi pastoralno djeluje i danas već više od 45 godina, a s gradnjom se krenulo devedesetih s demokratskim promjenama, te, kako svjedoče njegove kolege svećenici Hvarske biskupije, gradio je most između mladih i Boga. On je teologiju studirao u Đakovu u bivšoj državi u jedinoj bogosloviji koja je u zemlji za vrijeme komunizma radila.

„Poznavao je mentalitet Slavonaca, tako da nam je vrlo lijepo pristupio i primio nas. Kroz sve ove godine osjećamo se u Postirama kao da idemo svojoj kući. Međutim i Postirani su s današnjim župnikom don Jurom dolazili u Đakovo kada je bio nacionalni Susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru. Spavali su kod nas sestara u kući ‘Betanija’, a kasnije smo ugostili i njihov veliki zbor pa smo se nekako povezali.”

Salezijanci su za Postira saznali preko njihovog don Peje Orkića koji je par dana boravio tamo.

Don Damiru u radu sa studentima pomaže svakog tjedna desetak animatora. Dosta im je iscrpljujuće.

Neprestano moraju razgovarati s mladima. Don Damir im čak brani sjediti zajedno za vrijeme ručka. Neprestano moraju biti sa sudionicima ovog ‘kampa nove evangelizacije’ – kako su ga ocijenili HKM-ovi sugovornici – tako da ono što izgleda opuštajuće, zapravo nije već je dosta iscrpljujuće i zahtjevno.

Foto: Facebook