Skupina hodočasnika u subotu, 9. rujna u 5 sati započela je put prema Mariji Bistrici povodom 300. Zavjetnog hodočašća vjernikā grada Zagreba Majci Božjoj Bističkoj.
Hodočašće je započelo blagoslovom u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca na zagrebačkom Kaptolu koji je predvodio mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački. Hodočasnici su tijekom svog puta preko Sljemena sudjelovali na misnom slavlju u sljemenskoj kapeli Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata koje je predslavio mons. Ivan Šaško u zajedništu s domaćim župnikom o. Tomislavom Špirancem,SJ; župnikom Župe sv. Blaža vlč. Bornom Puškarićem; župnikom Župe bl. Alojzija Stepinca u Dugoj Resi vlč. Željkom Nestićem i župnikom Župe sv. Ivana Krstitelja, Zagreb – Nova Ves vlč. Ivanom Lastovčićem, prenosi Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.
Biskup Šaško u homiliji se osvrnuo na navješteno evanđelje i rekao kako ono govori o dvije žene, Mariji i Elizabeti, koje se ne dopuštaju ukočiti strahom i razočaranjem. “Blažena Djevica Marija i Elizabeta nadahnjuju nas da bismo i sami izišli iz sebičnosti i krenuli iznova na put bez obzira na opasnosti. Strah i razočaranje redovito uzrokuju nepokretnost, preplašenost, gubitak za nečim novim, gubitak volje. A čežnja i nada tomu nasuprot dižu nas na noge, daju nam ići i dalje živjeti”, istaknuo je biskup Šaško i nadodao da “tamo gdje nema gibanja, gdje nema Božjega Duha koji nas nosi, gdje ne osjećamo potrebu da budemo s bližnjima, očito ne dopuštamo Bogu da djeluje u nama.”
Propovjednik je naglasio kako je u evanđelju naglašena Marijina samoća “u kojoj možemo čitati istinu da u životu postoje putovanja na kojima smo sami i putovi kojima moramo proći sami, ali i ti putovi uvijek su nošeni onim putovima koje dijelimo s drugima koji nas uvijek ohrabruju, a u Crkvi uvijek znamo da nismo sami. I onda kada je nama teško, kada nismo raspoloženi, ni molitvu ni za hod, znamo da netko za nas moli, da netko za nas živi neku žrtvu, znamo da nas predaje Gospodinu.”
“Podijeliti s drugima i služiti. To su poticaji koji nama pomažu izići iz sebičnosti, ne se zatvoriti u zabrinutost i u malodušje. Te dvije žene svaka na svoj način u otvorenosti Bogu koji donosi život i onomu što Bog ostvaruje u njima traže. One nisu za svijet ni moćne ni velike. Tek dvije jednostavne žene koja je po kulturi i kriterijima onoga vremena djeluju sasvim beznačajno. A ipak one izgrađuju ne samo ostavljaju trag nego grade povijest, daju događajima da poprime značenje za sve ljude i da budu istinska povijest. Običava se reći da si je netko zajamčio mjesto u povijesti nekim djelom. Koliko je tako nešto ipak maleno u odnosu prema ovim dvjema ženama koje su dopustile Stvoritelju povijesti da uđe u njihove i u naše živote”, naglasio je biskup Šaško.
Biskup Šaško istaknuo je kako je potrebno mijenjati motrište s kojeg se promatra povijest. “Koliko je naizgled neznatnih ljudi i u najnovijoj povijesti naše domovine gradilo povijest? Sjetimo se samo dragovoljaca. Da njih nije bilo, da nije bilo poticaja u srcu, vjerojatno onoga što danas gledamo kao velika povijest ne bi bilo.”
Nadalje, biskup je istaknuo kako hod 300. Zavjetnog hodočašća vjernikā grada Zagreba Majci Božjoj Bističkoj povezuje vremenitost i vječnost te se zaustavio nad povijesnim činjenicama o sljemenskoj kapeli. Osobito se osvrnuo na strop sljemenske kapele na kojem su prikazani “grbovi hrvatskih gradova. U središtu je Bogorodica s Djetetom, oko nje grbovi hrvatskih zemalja: Hrvatske, Dalmacije, Slavonije i Bosne te sveti zaštitnici tih zemalja: sv. Josip, sv. Ivan Krstitelj, sv. Rok i sv. Ilija”, rekao je biskup Šaško te istaknuo kako je osobito dojmljivo da se u istom niz nalaze grbovi Dubrovnika, Pakraca i Vukovara. “Nisu znali 1933. što će nositi povijet, ona naizgled malena, koja je postala velika, velika za nas Hrvate. I zato zahvaljujemo Majci Božjoj, našoj Kraljici jer mi ovdje gledamo dublje i molimo da nam Gospodin daruje snagu svoga Duha da svoju Domovinu i njene gradove i mjesta oplemenjujemo kao katolici da odišu ljepotom Neba, kao u viđenju apostola Ivana – sveti grad koji silazi s Nebesa”.
Biskup Šaško na kraju homilije rekao je da “hodočašće koje živi od Božjega dara vidi da je u nekoliko rečenica evanđelja o Marijinom hodu i o susretu s Elizabetom izrečena sva drama i ljepota, sva mudrost života. I znamo da ovdje 300. godina nije samo naša prisutnost. U zajedništvu smo s nebeskom Crkvom, s onima koji su svoje zemaljsko hodočašće završili i koji nas čekaju na odredištu u vječnosti. Ovdje smo u najljepšem dodiru s Gospodinom koji je živ među nama i u nama.”
Nakon misnog slavlja vjernici su odmorili, pa nastavili svoj put prema Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke.
Skupina hodočasnika predvođena pomoćnim zagrebačkim biskupom mons. Mijom Gorskim hodočasti iz Čučerja preko Laza, a hodočašće mladih započelo je svečanim misnim slavljem koje je u Župi Svih Svetih u Sesvetama predslavio vlč. Filip Šešek, povjerenik za Pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije. Ulazna procesija od kapele sv. Ladislava u svetište Majke Božje Bistričke započet će u 18.30, a procesiji će se pridružiti Nadbiskup, biskupi te mladi Zagrebačke nadbiskupije.
Svečano euharistijsko slavlje 300. Zavjetnog hodočašća vjernikā grada Zagreba Majci Božjoj Bističkoj predslavit će zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša u nedjelju, 10. rujna u 11 sati.