Biskup Palić je u propovijedi na misi s mladima istaknuo kako se u Međugorju nalaze vjernici iz različitih dijelova svijeta koji iako nisu krvno povezani, a koji osjećaju da ih povezuje jedna nutarnja veza, duhovna veza koja nadilazi sve granice.

“Ovdje, pored nas sjede naše majke, očevi, braća i sestre. Po krštenju, po sakramentima koje slavimo, po vjeri koju ispovijedamo postajemo dionici velike obitelji, Isusove Crkve koja za mnoge jest i postaje novi dom, nova obitelj. Sestre smo i braća jer nas povezuje želja, nastojanje, htijenje vršiti volju našega Oca koji je na nebesima.”

Naglasio je da je to razlog zašto je kršćanin radostan i ispunjen, jer zna da nije sam.

“Jer zna da uz njega postoje mnogi koji dišu isto, koji misle isto, koji žele isto: vršiti u svom životu Očevu volju i izgrađivati Kristovo kraljevstvo. Danas se mi u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji spominjemo obljetnice smrti jednoga od pastira ove Crkve, nadbiskupa Petra Čule (1898. – 1985.), koji za Kristovo kraljevstvo pretrpio torture komunističkoga zatvora u trajanju od sedam i pol godina (1948. – 1955.). I to je način vršenja Očeve volje i izgradnja Kristova Kraljevstva svjedočanstvom života u trpljenju. Nisu to kršćani ‘dnevnog boravka’, kako kaže papa Franjo, nego oni koji su spremni riskirati, do kraja. Ima ih i danas.”

Kako je rekao biskup Palić, to Kraljevstvo možda ponekad u nekim situacijama i okolnostima nije impresivno i moćno.

“Isus nas uči da je ono poput sjemena koje je posijano, poput gorušičina zrna i kvasca; poput blaga i biserja koje treba tražiti. Otkako je Isus to Kraljevstvo navijestio i donio, ono tiho i učinkovito preobražava. Prihvatimo to preobražavajuće djelovanje Isusova Kraljevstva.”

Spominjući se spomendana svete Marije, Marte i Lazar, biskup Palić naglasio je kako su potrebni trenuci kad treba stati i zapitati se: Koliko sam vremena proveo do Isusovih nogu? Odnos s Bogom, s Isusom izvor je svih aktivnosti koje donose duboki smisao. 

Za neke od nas kršćana problem nije ono što radimo, nego ono što ne radimo. Vrijeme provedeno s Isusom i s braćom i sestrama u molitvi, u slavlju sakramenata, u euharistijskom zajedništvu nije izgubljeno vrijeme.

“Za neke od nas kršćana problem nije ono što radimo, nego ono što ne radimo. Vrijeme provedeno s Isusom i s braćom i sestrama u molitvi, u slavlju sakramenata, u euharistijskom zajedništvu nije izgubljeno vrijeme. To mora biti prvi prioritet ili će se sve ostalo što radimo raspasti. Naša prva odgovornost kao kršćana je sjesti do Isusovih nogu. Ako to ne učinimo, možda ćemo puno toga činiti, ali će nam se život oko nas raspasti. Isus želi da provodimo vrijeme s njim. Za neke od nas to znači da trebamo radikalnu promjenu života. Trebamo odvojiti vrijeme, odbaciti svoje popise obveza i sjesti u Isusovoj prisutnosti. Jedino nakon boravka s Njime, u Njegovoj prisutnosti postajemo sposobni ljubiti i služiti, a svako naše djelo poprima pravi smisao. Imati Božje prioritete znači da ne biramo samo ono što je dobro, već ono što je najbolje”, poručio je biskup Petar Palić mladima okupljenima na 34. Mladifestu u Međugorju.