U programu HKR-a tijekom svibnja emitiramo marijanske stihove i glazbu. Na taj način pridružujemo se cijeloj Crkvi koja ovaj mjesec posebno časti Djevicu Mariju - Bogorodicu, Zagovornicu i Suotkupiteljicu. O Marijinu sudjelovanju u Kristovoj muci piše i pjesnik Josip Velebit, koji je koristio pseudonim Josip Riječanin.
Josip Velebit rođen je 1911. u Rijeci, a preminuo je 2000. u Novom Marofu. Bio profesor u Slavonskom Brodu, Osijeku, Subotici, Belom Manastiru, Križevcima i Vrbovcu. Prvu pjesničku zbirku ‘Putnikova sjena’ objavio je 1940. Nakon 1945. bio je isključen iz književnoga života i prisiljen na šutnju. Godine 1953. objavljuje zbirku ‘Lirski zapisi’, a tek četrdesetak godina kasnije javio se zbirkom ‘Ipak se kreće’. Njegovi stihovi bili su obilježeni duhovnom, socijalnom i ljubavnom tematikom. Josip Velebit bio je poznat kao prevodilac na esperanto. Preveo je na esperanto Mažuranićev spjev ‘Smrt Smail-age Čengića’, ali i pjesme Miroslava Krleže, Tina Ujevića, Dragutina Tadijanovića, Ivana Gorana Kovačića, Dobriše Cesarića i drugih. S njemačkoga je preveo Rilkeova ‘Pisma mladom umjetniku’. Njegov nevelik pjesnički opus određuju jednostavnost i spontanost izraza.
‘Mater dolorosa’
Koplje mrtvih mučitelja,
Sine, više ne prijeti.
Otidoše probiv drago
Srce, i sve suze moje
Ne će ga već oživjeti.
Čini mi se: ljubav Tvoja
Muči, kini, srca tašta
I zato Te razapeše,
O, reci mi, bolan sine,
Zar se i to, i to prašta?! –
Hladne su Ti ruke, tijelo
Tek lice, gle, čudno sja se.
Zar će i smrt nadvladati
Ljubav Tvoja, da sav teret
Grijeha ljudskih primi na se?