Svećenik i pjesnik Izidor Poljak rodio se 1883. u Vesi kod Bednje. Studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagreba, a studij je završio u Sarajevu. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 1907. Godine 1909. izdao je svoju prvu zbirku pjesama pod nazivom ‘Pjesme’, a 1924. i drugu zbirku ‘S Bijelog Brda‘. Preminuo je u 42. godini od posljedica upale pluća. Kao pisac, pripadao je skupini okupljenoj oko biskupa Antuna Mahnića. Pisao je pjesme uglavnom duhovnog i rodoljubnog karaktera, a kritičari ga smatraju impresionistom koji je zorno prikazivao unutarnja stanja čovjekova duha i želju za dobrim odnosima među ljudima.

‘Djevici Snježnoj’

Ja gledam Te, Divna,
Na visokoj gori u sjaju i slavi,
U Bisernom Plaštu i smaragdnom pasu,
S vʼencem od zvʼjezda na glavi.

I htio bih, Snježna,
Da pjevam sa zvʼjezdama oko tvog čela,
Da himnu Ti šapućem, ko na oltaru
Ruža ti šapuće bʼjelo,
Da s brujem složim, što kristalnu u noć
Sa usana ljiljana mlʼječnih romoni,
Kad velebne gore u požaru plamte,
A Angelus zvoni.

O Divna, o Snježna,
O čista, o Sveta –
Smijem li ružom Ti okitit nogu,
Što blatnoj u posudi srca mog cvjeta?