Bl. Djevica Marija trajno je nadahnuće mnogim hrvatskih pjesnicima. Među njima je i Anka Petričević, koja je ulaskom u samostan klarisa u Splitu postala s. Marija od Presvetoga Srca i izgradila golemi književni opus. U poetsko-glazbenom serijalu "Marijanski stihovi" donosimo njezinu pjesmu "Majci Velikog Zavjeta".
Anka Petričević rođena je 1930. u Lovreću. Ulaskom u samostan sv. Klare u Splitu 1956. Anka Petričević postala je s. Marija od Presvetoga Srca. S diplomom književnosti i teologije, slijedeći put tišine i samozatajnosti izgradila je golemi književni, pjesnički i urednički opus. Utemeljiteljica je i urednica biblioteke asketsko-mističnih djela ‘Symposion’ u sklopu koje je uredila 135 knjiga. Piše pjesme duhovno-religijskoga, zavičajnog i domoljubnoga nadahnuća te meditativnu i autobiografsku prozu, drame, studije i eseje. Zastupljena je u mnogobrojnim antologijama hrvatskog pjesništva. Neke od njezinih zbirki poezije su: ‘Stazama ljubavi’, ‘Nedopjevana pjesma’, ‘Otkupiteljeva ljubav’, ‘Molitve srca’, ‘Zov vječnih vrhunaca’, ‘Vječni izvor života’ i dr. Uz njezinu biografiju često se spominje i doba ‘prije samostana’, kad je kao zagrebačka studentica pripadala krugu mladih književnika vezanih uz Tina Ujevića. Od tada seže i njezino prijateljstvo s velikim brojem sudionika hrvatske književne scene.
Majci Velikog Zavjeta
Evo nas, Marijo naša, pred Tvojim predivnim likom,
Tvoj se tu sabire narod, sa vjerom starih Hrvata;
želimo pozdraviti Tebe pobjednim djedova klikom,
Na ovo što došli su tlo s kamenih čvrstih Karpata!
Evo nas s ponosom drevnih, evo nas s buktinjom vjere,
S lancima, ranama, krvlju – iz svih smo vjekova došli,
Na dar Ti nosimo srce, svu ljubav svoju bez mjere;
Kroz oganj, vihor, oluja, kroz plamen smrti smo prošli.
I mi smo stupali s Tobom do vrha Golgote svoje,
I Sina Tvoga smo kalež gorčine samrtne pili;
Još uvijek prebolni mač je sred duše naše i Tvoje..
I skupa s Kristom smo i mi na križu raspeti bili!
Pred Tobom vjernosti SAVEZ sad ćemo obavit sveti…
Nek oganj djedovske vatre po Tebi plamti nam jače;
Pred mučeničkom nam krvlju nek zloduh uzmakne kleti.
Jer još u vapaju našem sva povijest, Majko, nam plače.
Sačuvaj baštinu ovu – domaju milu nam, krasnu,
Na koju dodoše naši djedovi s čvrstih Karpata…
Jer Tvoj smo odani narod… I daj nam budućnost časnu!
Ti, SRCE POVIJESTI NASE kraljice vjernih Hrvata!