Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca. (Mt 11, 29)

Liturgija dana (5. srpnja):

Prvo čitanje:
Zah 9,9-10
Tvoj kralj se evo tebi vraća ponizan.

Ovo govori Gospodin: »Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, krotak jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. On će istrijebit kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema, on će istrijebit luk ubojni, on će navijestit mir narodima. Vlast će mu se proširit od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje.«

Psalam:
145,1-2.8-11.13c-14
Blagoslivljat ću ime tvoje dovijeka, Bože, kralju moj.

Slavit ću te, o Bože, kralju moj,
ime ću tvoje blagoslivljat uvijek i dovijeka.
Svaki ću dan tebe slaviti,
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.

Milostiv je i milosrdan Gospodin,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.

Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore.

Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Gospodin podupire sve koji posrću
i pognute on uspravlja.

Drugo čitanje:
Rim 8,9.11-13
Ako Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.

Braćo! Vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. Ako li Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživjet će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.

Evanđelje:
Mt 11,25-30

U ono vrijeme reče Isus:
»Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači o. Ivan Raljušić, član Družbe Misionara Krvi Kristove:

Zamislit ću da se nalazim među Isusovim učenicima. Želim biti što bliže Gospodinu i sabrano poslušati što nam želi reći. Isus zahvaljuje Ocu nebeskom što je svoju istinu objavio malenima i jednostavnima, a sakrio je od mudrih i umnih.

Na prvi pogled te nas riječi mogu zbuniti jer znamo da su mudrost i razum darovi Duha Svetoga. Možemo se stoga zapitati kako to da Isus govori da je Otac sakrio svoju istinu mudrima i razumnima.

Darovi mudrosti i razuma pomažu nam prepoznati Stvoritelja u svemu stvorenome. Dok promatramo ljepotu prirode, sklad svijeta i čudesnost života, oni nam pomažu uvidjeti da iza svega stoji Bog koji je sve stvorio. Ti nam darovi također pomažu razumjeti da je čovjek remek-djelo Božjega stvaranja, kruna stvorenoga svijeta, stvoren na Božju sliku i priliku.

Bog je savršeno dobar te nas poziva u odnos sa sobom.

Taj je odnos prožet ljubavlju koja nas uči da jedni druge promatramo kao braću i sestre te da budemo jedni drugima na pomoć. Međutim, svaki Božji dar može biti i zloupotrijebljen. Tako čovjek u svojoj oholosti može početi koristiti razum i znanje kako bi se udaljio od Božjeg poziva na ljubav i opravdavao postupke koji su protivni ljubavi na koju smo svi pozvani.

Koliko je samo ratova kroz povijest čovječanstva vođeno, a i danas se vode, zbog taštine ljudi koji svoja zla djela pokušavaju razumski opravdati i uvjeriti druge da je mudro krenuti putem nasilja. Čak postoji i izraz „mudro ratovanje“. Koliko je danas onih koji posjeduju veliko bogatstvo, a ostaju zatvorena srca prema siromašnima, opravdavajući se kako je svatko imao jednaku priliku uspjeti te da nisu odgovorni za teškoće drugih. Ne radi se o tome da bi Otac nekome uskratio svoju istinu. Problem je u tvrdom i samodostatnom srcu koje odbija Boga.

A Bog ne djeluje silom jer je sama ljubav. Ljubav se nikada ne nameće čovjeku, nego ga strpljivo čeka i poziva.

Maleni su oni koji su svjesni svoje ljudske ograničenosti i koji se otvaraju Božjoj milosti da ih vodi kroz život. U Evanđelju upravo su takvi ljudi bili otvoreni za Isusa, dok su oni puni vlastite važnosti ostajali zatvoreni njegovoj radosnoj vijesti.

Neka nam današnje razmatranje pomogne da se ne bojimo svojih ograničenja i slabosti, nego da s radošću prihvatimo spasitelja koji nas uvodi u istinu da smo bezuvjetno ljubljeni.

Pozvani smo svjedočiti njegovo milosrđe u ovom ranjenom svijetu.

Iskustvo Boga koji me ljubi upravo u mojoj ranjivosti pomaže mi da i ja mogu ljubiti druge u njihovoj ranjivosti. Tada naš odnos postaje prostor prihvaćanja, razumijevanja i milosrđa, a naši životi postaju dar jedni drugima.